Nema li veće sreće od one koju osjete dvoje ljudi u braku kada saznaju da očekuju bebu?
Tako su se osjećali i Čelsi i Kurtis Laš iz Kalifornije kada su saznali da očekuju djevojčicu. Dogovorili su se čak i oko imena, i već joj dali ime Zoe.
Trudnoća je, barem su tako mislili, proticala normalno. A onda su u petom mjesecu otišli na utrazvuk, očekujući sasvim uobičajen ishod.
A onda, kada je ljekar nježno pritisnuo Čelsin stomak, lobanja male Zoe se savila pod pritiskom.
Zabrinuti ljekar nedugo potom saopštio je budućoj mami da nešto nije u redu sa bebom.
Zoine kosti lomile su se u materici njene majke.
Čelsi i Kurtis bili su skrhani kada su saznali konačnu dijagnozu – osteogenesis imperfecta, bolest krhkih, odnosno lomljivih kostiju.
To je rijedak oblik patuljastog rasta kod ljudi, a kako su ljekari objasnili roditeljima, u ovakvim slučajevima su kosti toliko krhke da mogu da se slome i pod jačim vjetrom. I zbog toga ih ljekari međusobno zovu “staklene kosti”.
Mnoga djeca često slome rebra samo ako udahnu malo više vazduha. Djeca mogu da preminu usljed komplikacija sa disajnim putevima, naročito u mlađem dobu.
A ako prežive, ostaće patuljastog rasta i najvjerovatnije život provesti u kolicima – glasio je ukratko opis bolesti koji su Čelsi i Kurtis dobili od ljekara.
I zaista su kosti male Zoe počele da pucaju već u majčinoj materici. Na porođaju joj je slomljena ključna kost. Dok je rasla, toliko su joj često pucale kosti da je Čelsi na kraju sama naučila da ih pričvrsti udlagom. Veliki problem bio je i neznanje ljekara.
Kako kaže Čelsi, mnogi ljekari, nesvjesni toga koliko su kosti zaista nježne, djecu tretiraju kao i svaku drugu, pa im nerijetko i sami nenamjerno slome kosti.
A uprkos svemu tome, Zoe danas ima šest godina. I kako kaže Čelsi, i ona i ljekari su zapanjeni koliko se dobro nosi sa svojim stanjem.
novi.ba
0 komentari:
Objavi komentar