Našla je majku i posljednjeg brata. A težak je to posao bio jer te 1992. obećala je samoj sebi da će pronaći i skupiti svih svojih osmero braće i sestara. Uspjela je nedavno. Beti, sestra Maje-Paole Sestrić, bivše stanarke i finalistice “Big Brothera”, nije imala lako djetinjstvo. Nekad su živjeli u BiH, u Velikoj Kladuši.
Njeni roditelji, Džemila i Ahmet imali su osmero djece, najstarija je Beti. Još dok su djeca bila malena, preselili su se u Hrvatsku u Cetingrad. Roditelji su se rastali pa je dio djece ostao s Ahmetom, koji je poslije umro, a Džemila je sa sinom, Emirom i svojim bratom Mujom otišla u Irsku, piše “Krajina“.
Djeca koja su ostala s ocem, također su nakon njegove smrti, svako otišao na svoju stranu u potrazi za boljim životom.
Najstarija Bekira zaklela se da će kad-tad ponovno skupiti svu svoju braću i sestre. Troje je našla sama, a troje joj je 2008. godine našao novinar 24sata.
Nije znala što je s onima koji su otišli u Irsku. Nedano je Beti iz Zadra došla u Veliku Kladušu sa suprugom Ivanom (40) i sinom Alenom (2) iz Zadra, gdje živi, kako bi izvadila novi pasoš.
Pred šalterima su bili dugi redovi, a mali Alen je počeo plakati. Svi su ih gledali, no odjednom je žena koja je bila prva u redu ponudila Bekiri da je zbog djeteta pusti preko reda.
Beti joj je zahvalila i pogled joj se zaustavio na njezinu licu. Crte lica su joj se odjednom učinile tako poznate i shvatila je da bi to mogla biti njezina majka.
No nesigurna i u dvojbi nije znala što učiniti. Zaključila je da će se poslije kajati ako ništa ne poduzme, pa je pitala ženu za ime.
Kada je žena rekla kako se zove, Džemila Ćufurović, djevojački Nadarević, Beti je uspjela izustiti:
“Ti si moja majka! Ja sam Bekira!”
Obje su počele plakati, grliti se i ljubiti. Policajci, službenice i stranke bili su u čudu, a neki ljudi zaplakali su zajedno s njima.
Mladić u zelenoj košulji i trapericama koji je bio iza majke progurao se do njih i rekao Beti:
– A ja sam ti brat Emir!
Opet iznenađenje. Zagrlili su se i izljubili, a onda još jedno iznenađenje, čovjek koji je stajao iza Emira progovorio je:
– Zar nećeš pozdraviti i mene, ja sam ti daidža Mujo.
Kada se sve sagleda, da se mali Alen nije rasplakao, prema svemu sudeći, njegova majka nikad ne bi stupila u razgovor sa starijom gospođom. Obje bi toga dana obavile svoj posao i otišle svaka na svoju stranu.
Međutim, više sile su željele da se njih dvije sretnu upravo na tom mjestu, i da konačno sva porodica ponovo bude na okupu, a sve to na svu sreću malom Alenu, koji je zaplakao u pravo vrijeme na pravome mjestu.
avaz.ba / krajina.ba
0 komentari:
Objavi komentar