Prikazani su postovi s oznakom ODRASTANJE. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom ODRASTANJE. Prikaži sve postove

14. 04. 2017.

KADA SAM IMALA 12 GODINA, OTAC MI JE KUPIO VUČJAKA, ZAJEDNO SMO ODRASTALI...




Imala sam 12 godina kad mi je tata kupio vučjaka. Odrastali smo zajedno, bili smo poput jednoga. Uvijek me čekao veselo na kapiji kad sam dolazila iz osnovne škole, pa iz srednje, sa fakulteta i na kraju kad sam se udala, uvijek me čekao kada bih dolazila kući.


Bio je kao član porodice. Ostario je, jedva je hodao. Znala sam da mu se bliži kraj. Jednog jutra sam sjedjela na terasi i rekla sam mu:

“Nemoj da me ostaviš, s kim ću ja onda igrati lopte, ko će me dočekivati na kapiji” i onda sam utrčala u kuću da me ne vidi kako plačem.

Posle 10 minuta sam izašla, a on me je čekao ispred vrata sa loptom jedva se držeći na nogama Nisu mu pomagale tablete koje mu je davao veterinar.


Prije sedam dana je bio toliko loše da smo odlučili da poslednji put pozovemo veterinara i on je rekao da je najbolje da ga uspavamo jer je grijeh gledati ga ovako.

Uspavali su ga, a ja sam plakala i držala ga u rukama, niko nije mogao da me utješi. Uvjek će biti u mom srcu i nikad ga neću zaboraviti...

najkuhinjananetu.blogspot.si / bakina-kuhinjica.blogspot.ba

13. 04. 2017.

DIRNULO JE MNOGE - PRIČA KOJU BI SVI TREBALI PROČITATI, OSOBITO ŽENE




Mlada žena koja se tek udala jednog je vrelog ljetnjeg dana došla u posjetu svojoj majci. Sjela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj, započele su priču o životu, o braku, o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi.

Majka je zamišljeno promućkala kockice leda u svojoj čaši i onda je jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.



”Nemoj nikad zaboraviti svoje prijateljice!”, rekla je.

“One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš volela svoga muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti ipak biti potrebne. Sjeti se da povremeno izađeš negdje sa njima, da se i dalje družiš sa njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Biće ti potrebne druge žene. Ženama su uvek potrebne druge žene!”


“Kakav blesav savjet “, pomislila je kćerka.

“Zar se nisam upravo udala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova?

Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla! Nisam neka šiparica kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i moja porodica svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život dobije pravi smisao.”

Ali, ipak je poslušala svoju majku i nastavila da održava kontakte sa svojim prijateljicama.

Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela da uviđa da je njena majka, ustvari, tačno znala šta govori. Kako vrijeme i priroda donose promene u životu svake žene, prijateljice ostaju najveći oslonac za nju.

U svojim 40-im, evo šta je naučila:
Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav bledi.
Srca se slamaju.
Poslovi dođu i prođu.
Karijere se završavaju.
Roditelji umiru.
Kolege zaboravljaju usluge.
Muškarci imaju svoj svijet.


Ali, prijateljice ostaju uz tebe, ma koliko vremena i kilometara bile daleko od tebe. Prijateljica nikad nije toliko daleko da ne može biti uz tebe, kada je potrebna.

Dok budeš morala ići tim usamljenim putem koji se zove život i kad budeš morala ići sama, tvoje prijateljice će biti tu, pored puta, navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se oko tebe, zalažući se za tebe i čekajući te na kraju puta širom raširenih ruku. A ponekad će čak i prekršiti pravila zbog tebe.

vasbalkan.com


08. 04. 2017.

NEMA LI VEĆE SREĆE NEGO KADA DVOJE LJUDI U BRAKU SAZNAJU DA OČEKUJU BEBU - NJOJ SU LJEKARI REKLI, KAKO JE NJENA BEBA OD STAKLA



Nema li veće sreće od one koju osjete dvoje ljudi u braku kada saznaju da očekuju bebu?

Tako su se osjećali i Čelsi i Kurtis Laš iz Kalifornije kada su saznali da očekuju djevojčicu. Dogovorili su se čak i oko imena, i već joj dali ime Zoe.



Trudnoća je, barem su tako mislili, proticala normalno. A onda su u petom mjesecu otišli na utrazvuk, očekujući sasvim uobičajen ishod.

A onda, kada je ljekar nježno pritisnuo Čelsin stomak, lobanja male Zoe se savila pod pritiskom.

Zabrinuti ljekar nedugo potom saopštio je budućoj mami da nešto nije u redu sa bebom.

Zoine kosti lomile su se u materici njene majke.


Čelsi i Kurtis bili su skrhani kada su saznali konačnu dijagnozu – osteogenesis imperfecta, bolest krhkih, odnosno lomljivih kostiju.

To je rijedak oblik patuljastog rasta kod ljudi, a kako su ljekari objasnili roditeljima, u ovakvim slučajevima su kosti toliko krhke da mogu da se slome i pod jačim vjetrom. I zbog toga ih ljekari međusobno zovu “staklene kosti”.

Mnoga djeca često slome rebra samo ako udahnu malo više vazduha. Djeca mogu da preminu usljed komplikacija sa disajnim putevima, naročito u mlađem dobu.

A ako prežive, ostaće patuljastog rasta i najvjerovatnije život provesti u kolicima – glasio je ukratko opis bolesti koji su Čelsi i Kurtis dobili od ljekara.

I zaista su kosti male Zoe počele da pucaju već u majčinoj materici. Na porođaju joj je slomljena ključna kost. Dok je rasla, toliko su joj često pucale kosti da je Čelsi na kraju sama naučila da ih pričvrsti udlagom. Veliki problem bio je i neznanje ljekara.



Kako kaže Čelsi, mnogi ljekari, nesvjesni toga koliko su kosti zaista nježne, djecu tretiraju kao i svaku drugu, pa im nerijetko i sami nenamjerno slome kosti.

A uprkos svemu tome, Zoe danas ima šest godina. I kako kaže Čelsi, i ona i ljekari su zapanjeni koliko se dobro nosi sa svojim stanjem.

novi.ba


Popularni članci

 

BAKINA KUHINJICA Template by Ipietoon Cute Blog Design