PONOSNI OTAC PETORKI OTIŠAO U BOLNICU KAKO BI BIO UZ SUPRUGU, ALI SU MU ONDA DOKTORI REKLI STRAŠNU I VEOMA BOLNU ISTINU

Nemaništa ljepše od toga, nego postati roditelj. To je nešto najdivnije i plemenitije, što čovjek može biti. Svi znaju kroz koje nestrpljenje prođemo dok mala bebica ne dođe na svijet živa i zdrava.


Ovaj čovjek, Paul Servat, očekivao je čak petorke, što je zaista prelijepa vijest. Sanjao je o svojoj djeci i maštao kako će ih odgajati, i šta će sve za njih raditi.

Bio je veoma uzbuđen, i cijelo vrijeme je djevojci tokom trudnoće pomagao i pazio je, tako da joj apsolutno ništa nedostaje tokom trudnoće.


Zamišljao je kako je rijetkot dobiti petero djece odjednom, i kako je to predivna stvar. Čak je kupio pet krevetića za svoju djecu, i sve ostalo što će im biti potrebno kada se rode. Cijela porodica se veselila i jedva čekala da male bebice ugledaju svijeto dana, čak je ima spremna imena za svako dijete.


Međutim, kada je došlo vrijeme poroda, Paul, je pretrpio jedan veliki šok.

Kada je došao termin i vrijeme da se njegova djevojka porodi, Paul je požurio kako bi bio tu pored nje, kako bi joj pomogao u svemu i bio joj podrška.


Ali, kada je stigao, ljekari su mu saopštili jednu veoma lou vijest, a to je da njegova djevojka uopšte nije bila trudna. Ona je zapravo lažirala cijelu svoju trudnoću.

friki.net

MOJ MUŽIĆ MI JE U PETAK JAVIO DA IDE NA SLUŽBENI PUT I DA TOKOM VIKENDA NEĆE BITI TU...

Moj divni mužiž mi je javio kako zbog posla mora na službeni put u Zagreb, te kako ga neće biti tu, pa čak ni tokom vikenda,  a onda mi je opet javio, kako neće stići čaj do srijede kući.


Kada mi je sve to javi, meni je iskreno pozlilo od te pomisli, da sama budem po cijeli dan kod kuće sa svojom malom bebicom, pa sam odlučila otići do svoje sestre, koja je udaljena tridesetak kilometara od mene.

Spremila sam našu kćerkicu i krenula, niam joj ništa javljala, željela sam da je iznenadim.


Kada sam došla i pozvonila na vratima se pojavila moja sestra, bila je sva čudna i zabrinuta kada me vidjela. Zagrlila sam je i krenula da uđem u stan, a ona mi je tada rekla da nije u situaciji da me primi kod sebe je je kod nje njen šef, odnosno ljubavnik.

Muž joj radi u njemačkoj, a ona je uvijek bila “vragolasta” tako da me te njene riječi nisu iznenadile. Nisam navaljivala, samo sam je poljubila i rekla da se ne brine i da uživa.


Vratila sam se kući, beba spava, ja se dosađujem, kontam nešto možda bih i ja mogla sebi naći nekoga za zabavu.

Moram sestru pitati za tog njenog da mi svog ljubavnika, hoću reći šefića, ponekad posudi, mislim ako nisu u nekoj ljubavi ili tako nešto..., baš sam luda :)))


komicnistatusi.com

PROŠLE GODINE SAM TRI PUTA BIO SA BRATOVOM ŽENOM, GODINAMA...

Prošle godine sam tri puta spavao sa bratovom ženom. Oni evo već godinama pokušavaju da dobiju bebicu, ali nije im uspjevalo.

Bratova žena je nakon svih ispitivanja otkrila da je ona savršeno zdrava i da je najvjerojatnije problem u mom bratu. Nije imala hrabrosti da mu to kaže, nije žejlela da ga povrijedi jer mom bratu je oduvijek najveći san da postane otac i uživa u roditeljstvu.


Obratila se meni, nije željela da ga prevari sa nekim ko bi to mogao iskoristiti protiv nje i njenog braka, tražila je da spavam sa njom, da joj napravim bebu koja bi imala krv naše porodice, krv mog brata.

Bio sam zbunjen u tom trenutku kada mi je sve to predložila, šokiran, ali na kraju sam pristao. Tek iz trećeg pokušaja ostala je trudna, juče se porodila i beba neopisivo liči na mog brata, svi mu čestitaju kako je napravio kopiju sebe, što nije toliko ni čudno obzirom da smo jednojajčani blizanci, što je u našem slučaju sada i prednost zbog sličnosti.


LIČI NA MENE, ali to je manje bitno. Bitno je da je beba zdrava i živa, a moj brat trenutno najsretniji čovjek na svijetu.

Možda je sve ovo što smo bratova žena i ja uradil za mnoge bolesno i uvrnuto, ali ako gledamo konačan rezultat, odnosno sreću i zadovoljstvo koje smo proizvel, isplatilo se vjerujte mi na riječ!

komicnistatusi.com

PRIČA IZ PORODILIŠTA ZBOG KOJE ĆE VAM POTEĆI SUZE - ZNATE DOKTORKO, LIJEPO ŽIVIMO, MUŽ RADI, ON NE PIJE, IMAMO HRANE I PONEŠTO SKUHAMO...

Priču, koju ću vam ispričati, više je nego istinita, i ukoliko je počnete čitati, brzo će vam krenuti suze na oči. Ovo je nažalost naš surova realnost, ali sa veoma dobrom porukom.

Za sreću je potrebno samo malo...


Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…

Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.”

“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi.
“Melisa”, kaže jedva čujno.
“Odakle si?”, nastavljam sa pitanjima.
“Odavde“, kaže, “tu sam se udala“.

“Dobro Melisa, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.

“Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radi i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se”, priča meni Melisa.


Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.

“Melisa, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.

“Samo sestru, doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate, mama je umrla, tata radi po cio dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vrijedna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu.

Kaže on meni, Melisa našao sam ti muža. I doveo ga. Idi, dijete sa njim, biće ti bolje nego ovdje. I tako sam se ja udala“, kaže.

“I je l ti lijep muž”, pokušavam da se našalim.

“Dobar je“, prozbori i nastavlja da šuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost, ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni.

Babica mi donosi njene analize krvi… Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu. Teška anemija, hipoproteinemija.


“Znate, nastavlja, ovo je djevojčica. Zvaću je Amina. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego, nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.”

“Napni se, Melisa”, kažem i gledam u babicu. Svi šutimo. Nemamo riječi. A iznutra nas steže, boli…
Hajde Melisa, najjače što možeš, napni. Melisa sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu, i ona se porodi.

Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa.
“Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže.
Uzima je, grli, ljubi i plače od sreće.
“Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška, doktorka?“, pita.
“Evo samo malo, Melisa, izmjerićemo bebu”, objasnim.

Beba je teška 2.200 grama. Terminska beba, beba gladne Melise.

“Lijepa je doktorka, stvarno je lijepa”.
“Jeste Melisa, lijepa…“
Tjeram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.


“Melisaa, jesi li gladna, žedna?”
“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Melisa je imala takav vedar osmijeh.

Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovjek.

“Ja sam Melisin muž. Da li je Melisa dobro?”

“Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocjepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Sretan je.

“Molim vas, dajte ovo Melisi”, reče i pruža malu kutiju plazme i sok.

“Neka jede, treba da doji, a ja ću doći sutra… Eto krenulo mi, imam da radim,…”

Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene.

Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmjehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista.

Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.

“Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta.
okovi, napolitanke, plazme, čokolade.


“Dale su mi, nisam uzela.

Kažu, jedi Melisa, vidi kako si mršava, a mi debele”.

Namještam osmijeh i gledam oko sebe.

Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donijele su joj od uložaka do hrane, a da je pritom ni jednog trenutka nisu uvrijedile.

Dolazi dan otpusta. Pri polasku Melisa dolazi da se zahvali.

“Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.“
“Neka Melisa, uživaj. Nije to ništa.”
“Hvala , hvala…”

A on ih čeka… Ljubi ih u kosu i daje Melisi jednu ružu.  Tako se valja!

Gledam ih i mislim.

Koliko ti je stvarno potrebno da budeš sretan? Zaista ne znam.


Zadnjih godina, mnogi ljudi, iako imaju sve što im treba za ugodan život, čak i više od toga, jednostavno nisu sretni i zadovoljni, a pogledajte njih, imaju tako malo, ali su toliko zadovoljni i sretni, jer njima je i to malo sasvim dovoljno da žive sretno i ponosno.

buka.com / svetlastrana.ovh

ŽIVOT SA ŽENOM MI SE PRETVORIO U PAKAO, JER NE MOŽE DA OSTANE U DRUGOM STANJU

Život sa ženom mi se pretvorio u pakao jer ne može da ostane u drugom stanju.

Redovno me vrijeđa i započinje svađe bez povoda.Tako jednog dana odlučim da prošetam do obližnjeg parka. Kad tamo moja bivša sa sinom.

Veseli dječak crne kose i tamnih očiju. Nisam je vidio dugo. Nisam smio da je pogledam u oči jer je to moje dijete.

Davao sam joj pare da abortira, jer nisam želio ništa sa njom. U to vrijeme sam počinjao vezu sa sadašnjom ženom.

Ipak sam smogao hrabrosti i prišao dječaku. Pitao sam ga kako se zove. Njegova majka je to gledala i zatim prišla i odgovorila mi da se zove David.

Uzela je dijete i odvela ga od mene iz parka. Zaslužio sam to. Dugo sam sjedio na klupi. A onda se vratio kući i zatekao moju svađalicu kako telefonira sa drugim čovekom.

ispovesti.com

NAUKA DOKAZALA – DILEMA RIJEŠENA: Evo zašto je BOLJE roditi prvo dete u 30-im nego u 20-im godinama!

Žene koje su prvi put rodile između 25. i 35. godine, nakon četrdesetih su u proseku bile zdravije od onih koje su prvo dete dobile u tinejdžerskom dobu, odnosno između 15. i 19. ili u ranoj mladosti, između 20. i 24. godine života, tvrde američki naučnici, koji su istraživanje sproveli na 3.500 američkih državljanki.




Vođa studije, psiholog i sociolog Kristi Vilijams sa univerziteta u Ohaju, i njeni saradnici ističu da rezultate temelje na analizi podataka grupe od tri i po hiljade žena rođenih u Sjedinjenim Američkim Državama ranih šezdesetih, pa da su se neki činioci od tada izmenili, objavljeno je u stručnom časopisu Journal of Health and Social Behavior.




Naime, sve učesnice istraživanja rodile su u dobi između 15. i 35. godine života, a upitnik o svom zdravstvenom stanju ispunjavale su svakih godinu dana ili dve, u razdoblju između 1979. i 2008. godine.



Stručnjaci su uporedili zdravstveno stanje ispitanica u njihovoj srednjoj životnoj dobi i ustanovili da je zdravstveno stanje onih koje su prvi put rodile između 25. i 35. bolje nego u preostale dve grupe prvorotki.




Kristi Vilijams ističe da su rezultati istraživanja u suprotnosti sa dosad uvreženim mišljenjem, po kojem je prvo dete najbolje roditi u ranoj mladosti, odnosno između 20. i 24. godine života.



Po istom istraživanju, zdravlje žena koje su za vreme i nakon prvog majčinstva bile u braku, pokazalo se kvalitetnijim u srednjoj životnoj dobi, što ne važi za samohrane majke.




receptizapet.blogspot.ba

NAKON MNOGO PROBLEMA I POTEŠKOĆA, KONAČNO SAM DOBILA BEBU U 47.GODINI, I SADA NAJVIŠE UŽIVAM SA SVOJOM BEBOM, I NE OBAZIREM SE NA TO ŠTA DRUGI MISLE

Britanka Triš Gregori rodila je svoje prvo dete sa 47, drugo sa 49 godina, a želja joj je da za dve godine dobije i treće dete.

Nekada čist i uredan dom u kom Triš živi sa suprugom pretvorio se u suštu suprotnost kada su njihova deca došla na svet, ali ova četrdesetdevetogodišnja dama navodi da majčinstvo ne bi menjala ni za šta na svetu.


“Obe moje trudnoće izdržala sam lako i imam dosta energije, pa zašto da ne?”, kaže Triš, koja je smatrala da bi korišćenjem donirane jajne ćelije imala veće šanse da zatrudni, pa su se ona i suprug Rob odlučili za veštačku oplodnju.

Nikad se nisam osećala manje kao majka zbog načina na koji sam devojčice donela na svet. Nosila sam ih devet meseci i rodila ih prirodnim putem i ne bih ih mogla smatrati svojim ćerkama više od ovoga.

Zanimljivo je to što je Darsi plavuša, poput mene, dok Rob ima tamnu kosu, a takođe je “pokupila” i neke moje oblike ponašanja”, nastavlja Triš.

Poput mnogih drugih žena, ona prezire kritiku upućenu onim ženama koje zbog napredovanja na poslovnom planu odlažu majčinstvo.


To svakako nije bio slučaj sa mnom, oduvek sam želela da imam decu. Volim svoj posao, ali to nije razlog za to što sam kasno postala majka. Roba sam upoznala kad mi je bilo 40 i on je bio prvi muškarac sa kojim sam poželela da zasnujem porodicu. Nakon par godina počeli smo da radimo na tome, ali nikako nisam mogla da ostanem u drugom stanju. Kada su nam na klinici predložili da pokušamo sa doniranom jajnom ćelijom, pomislili smo ‘Zašto da ne?’”, objašnjava Triš.

Ćerku Darsi rodila je samo nekoliko sati nakon završetka radnog vremena a, na svoje veliko iznenađenje, ubrzo je shvatila da je daleko opušteniji roditelj od mnogih majki kojima je bila okružena.

“Mnoge od njih želele su da sve u njihovim životima bude savršeno – savršena kuća, savršena beba, savršena karijera… Ja sam samo želela da uživam u vremenu koje provodim sa svojom bebom i nije me brinulo šta će drugi misliti o tome. Robu i meni roditeljstvo se toliko dopalo da smo opet otišli na kliniku, u nadi da ćemo dobiti još jedno dete”, kaže Triš.

Ovoga puta dobili su dva embriona – iz jednog je nastala ćerkica Bea, a drugi su odlučili da zamrznu za budućnost.


Saveznik u borbi s neplodnošću: Selen važan za zdravlje jajnika

“Bilo bi divno da možemo da dobijemo i treće dete. Ali čak i da se to ne dogodi, već imamo dve divne ćerke, na kojima smo veoma zahvalni. I jedno je sigurno: ne planiram da trošim vreme uzalud, žaleći što nisam rodila ranije. Divno nam je, srećni smo. Ne verujem da bih ikada bila ovako opuštena da sam rodila ranije”, zaključuje Triš.

izvor: receptiideje.blogspot.ba / dailymail.co.uk

NEMA LI VEĆE SREĆE NEGO KADA DVOJE LJUDI U BRAKU SAZNAJU DA OČEKUJU BEBU - NJOJ SU LJEKARI REKLI, KAKO JE NJENA BEBA OD STAKLA

Nema li veće sreće od one koju osjete dvoje ljudi u braku kada saznaju da očekuju bebu?

Tako su se osjećali i Čelsi i Kurtis Laš iz Kalifornije kada su saznali da očekuju djevojčicu. Dogovorili su se čak i oko imena, i već joj dali ime Zoe.



Trudnoća je, barem su tako mislili, proticala normalno. A onda su u petom mjesecu otišli na utrazvuk, očekujući sasvim uobičajen ishod.

A onda, kada je ljekar nježno pritisnuo Čelsin stomak, lobanja male Zoe se savila pod pritiskom.

Zabrinuti ljekar nedugo potom saopštio je budućoj mami da nešto nije u redu sa bebom.

Zoine kosti lomile su se u materici njene majke.


Čelsi i Kurtis bili su skrhani kada su saznali konačnu dijagnozu – osteogenesis imperfecta, bolest krhkih, odnosno lomljivih kostiju.

To je rijedak oblik patuljastog rasta kod ljudi, a kako su ljekari objasnili roditeljima, u ovakvim slučajevima su kosti toliko krhke da mogu da se slome i pod jačim vjetrom. I zbog toga ih ljekari međusobno zovu “staklene kosti”.

Mnoga djeca često slome rebra samo ako udahnu malo više vazduha. Djeca mogu da preminu usljed komplikacija sa disajnim putevima, naročito u mlađem dobu.

A ako prežive, ostaće patuljastog rasta i najvjerovatnije život provesti u kolicima – glasio je ukratko opis bolesti koji su Čelsi i Kurtis dobili od ljekara.

I zaista su kosti male Zoe počele da pucaju već u majčinoj materici. Na porođaju joj je slomljena ključna kost. Dok je rasla, toliko su joj često pucale kosti da je Čelsi na kraju sama naučila da ih pričvrsti udlagom. Veliki problem bio je i neznanje ljekara.



Kako kaže Čelsi, mnogi ljekari, nesvjesni toga koliko su kosti zaista nježne, djecu tretiraju kao i svaku drugu, pa im nerijetko i sami nenamjerno slome kosti.

A uprkos svemu tome, Zoe danas ima šest godina. I kako kaže Čelsi, i ona i ljekari su zapanjeni koliko se dobro nosi sa svojim stanjem.

novi.ba

PROŠLE GODINE SAM SE UDALA ZA OSOBU KOJU SAM ISTINSKI VOLJELA, I SVE JE BILO SUPER, A ONDA MI JE NEŠTO BILO SUMNJIVO

Prije godinu dana sam se udala za VOLJENU OSOBU.

Sve je bilo super, čak i bolje nego dok smo se samo zabavljali, ali problemi su počeli kada sam ostala u drugom stanju. POČEO SE ČUDNO PONAŠATI.


Inače osoba koja spavanje više voli i od života, od tada nije nikada želio prije mene da legne i da zaspi.

Sve mi je to bilo sumnjivo, a kada god ga pitam uvijek je imao neke nebulozne odgovore.

Sinoć odlučim da se pretvaram da sam zaspala i da ga propratim gdje i šta radi.


Nećete vjerovati, samo 10 minuta nakon što sam “zaspala” počeo je da razgovara sa bebom u mome stomaku kako će biti divan otac, pažljiv i sve što on od svog nije nikada dobio.

Kako divnog muža imam, a mislila sam na najgore. Nikada previše brzo nemojte donositi određene zaključke, sačekajte malo...

ispovesti.rs / komicnistatusi.com