Prikazani su postovi s oznakom RODITELJSTVO. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom RODITELJSTVO. Prikaži sve postove

10. 04. 2017.

UKOLIKO IMATE NEMIRNO DIJETE, VI STE VJEROVALI, ILI NE, SRETAN RODITELJ




Sa ovakvom decom nije lako, ali teši činjenica da će pre nego poslušna deca, oni izrasti u uspešne i sposobne ljude

Dakle, vaše dete je temperamentno. Pa, imamo novost za vas – vi ste srećan roditelj! Istina je da temperamentna deca mogu biti pravi izazov za neiskusne i mlade roditelje, ali, ako se ti roditelji dobro informišu i ulože trud i vreme u odgoj temperamentnog deteta, gotovo da možemo da obećamo da će ono izrasti u jednog sjajnog i bistrog tinejdžera.

S unutrašnjom motivacijom i velikom pokretačkom snagom, ovakva deca kada nešto naume – to i ostvare. Ako se roditelji odupru sopstvenoj potrebi i pritisku okoline da ih “slome” (ili, roditeljskim rečnikom, dovedu u red) temperamentna deca često postaju lideri u različitim oblastima života – u društvu, sportu, karijeri.



Šta je, zapravo, temperamentno dete? Neki roditelji kojima je teško da se s takvom decom bore, reći će da je njihovo dete tvrdoglavo ili teško, ali na takvu decu možemo gledati i kao na decu s jakim karakterom koja izrastaju u ljude od integriteta i kojoj nije jednostavno nametnuti mišljenje.

Temperamentna deca žele da sama iskuse stvari u životu, radije nego da na tacni prihvate ono što im je servirano. Očajnički žele da budu gospodari svoje sudbine, a ponekad će svoju želju da uvek budu u pravu postaviti kao prioritet.

Kada im se u glavici razvije neka ideja, teško da mogu da misle na bilo šta drugo dok to ne ostvare. Temperamentna deca imaju snažna osećanja i isto tako snažno ih pokazuju, živeći punim plućima.

Sa malim nevaljalcima morate pažljivo postupati

Često, temperametna deca su sklona žučnim raspravama s roditeljima. Ipak, imajte na umu da je i za raspravu potrebno dvoje. Ne morate da reagujete raspravom i vikom svaki put kad vas dete isprovocira! Ako ste u stanju da duboko udahnete i podsetite sebe da je moguće da se rasprava ne pretvori u tešku svađu, a da opet postignete ono što želite, naučićete kako da ove situacije predupredite. (Ne dozvolite četvorogodišnjaku da vas toliko iznervira da i sami počnete da se ponašate kao dete!)



Roditelji koji pažljivo posmatraju svoju decu i njihovo ponašanje, mogu da izbegnu žučne svađe čak i ako imaju temperamentno dete. Ovo tako što će pokazati razumevanje za njihove stavove i želje dok postavljaju granice, tako što će deci davati mogućnost izbora i pružati alternativu ako im nešto ne dozvole. Tako što će razumeti da poštovanje mora biti obostrano. Tako što će zauvek zaboraviti na rečenicu: „Zato što ja tako kažem!”

Traženjem rešenja kojim će i dete i roditelj biti zadovoljni umesto jednostranih postavljanja pravila koja čak nećete ni objasniti detetu, postići ćete dve bitne stvari – vaše dete neće biti eksplozivno jer neće imati potrebu za tim (pokazali ste da je i njegovo mišljenje važno) i naučićete ga nekim osnovnim veštinama pregovora i postizanja kompromisa.

Temperamentna deca nisu samo “teška”. Ona osećaju da je njihov integritet ugrožen onda kada su primorani da se bespogovorno i bez jasnog objašnjenja povinuju nečijoj volji. Ali, ako im date neki izbor, alternativu, osećaj da se i oni, ipak, pitaju, sarađivaće sa zadovoljstvom. Ako vam ovakvi saveti smetaju jer poslušnost deteta i njegovu disciplinu smatrate važnijom od poštovanja njegovog karaktera, razmislite još jednom.

Naravno da želite da odgajite odgovorno, razumno, obzirno dete koje će umeti da postupi ispravno i onda kada je to teško. Ali, to ne podrazumeva bespogovornu poslušnost. To podrazumeva da će dete uraditi pravu stvar zato što mu je jasno da je baš to najbolji način da reši problem, ne zato što ste mu vi tako rekli. Uspeh je ako je vaše dete izabralo pravi put, bez obzira na to šta ste mu vi savetovali. Poslušnost je kada dete radi šta mu se kaže, bez obzira na to da li je to pravi put.

Oni su deca sa stavom

Dakle, naravno da ćete želeti da vaše dete radi ono što mu vi savetujete. Ali, ne zato što je poslušno (ili, što bi se u našem narodu reklo, što “sluša”) i što mu je utuvljeno da bi uvek trebalo da radi ono što odrasli kažu. Ne, vi bi trebalo da želite da vas dete sluša zato što vam veruje. Zato što je naučilo i uvek ima na umu da, čak i ako ne možete da udovoljite njegovim željama, to je zato što želite za njega ono najbolje.



Sigurno da želite da odgajite dete koje ima samodisciplinu, koje preuzima odgovornost, koje je obzirno i, što je najvažnije, dovoljno pronicljivo da samo zaključi kome može da veruje i kome može da dozvoli da utiče na njegove stavove i mišljenja.

Ako odlučite da po svaku cenu odgajate poslušno dete, slomićete njegovu volju i temperament i ostaviti ga bez odbrambenog štita za uticaje drugih ljudi koji često i neće želeti ono najbolje za njega. Štaviše, to je izdaja zaveta koji smo svi potpisali onog dana kada smo postali roditelji.

Da zaključimo – temperamentna deca umeju biti energična, istrajna, uporna i “teška”. Ali, ako ih na pravi način podižete, ona postaju daleko sposobnija, ostvarenija, uspešnija biće od “poslušne” dece na kojoj danas možda zavidite svojim prijateljima.

ekskluziva.ba

08. 04. 2017.

NAKON MNOGO PROBLEMA I POTEŠKOĆA, KONAČNO SAM DOBILA BEBU U 47.GODINI, I SADA NAJVIŠE UŽIVAM SA SVOJOM BEBOM, I NE OBAZIREM SE NA TO ŠTA DRUGI MISLE



Britanka Triš Gregori rodila je svoje prvo dete sa 47, drugo sa 49 godina, a želja joj je da za dve godine dobije i treće dete.

Nekada čist i uredan dom u kom Triš živi sa suprugom pretvorio se u suštu suprotnost kada su njihova deca došla na svet, ali ova četrdesetdevetogodišnja dama navodi da majčinstvo ne bi menjala ni za šta na svetu.


“Obe moje trudnoće izdržala sam lako i imam dosta energije, pa zašto da ne?”, kaže Triš, koja je smatrala da bi korišćenjem donirane jajne ćelije imala veće šanse da zatrudni, pa su se ona i suprug Rob odlučili za veštačku oplodnju.

Nikad se nisam osećala manje kao majka zbog načina na koji sam devojčice donela na svet. Nosila sam ih devet meseci i rodila ih prirodnim putem i ne bih ih mogla smatrati svojim ćerkama više od ovoga.

Zanimljivo je to što je Darsi plavuša, poput mene, dok Rob ima tamnu kosu, a takođe je “pokupila” i neke moje oblike ponašanja”, nastavlja Triš.

Poput mnogih drugih žena, ona prezire kritiku upućenu onim ženama koje zbog napredovanja na poslovnom planu odlažu majčinstvo.


To svakako nije bio slučaj sa mnom, oduvek sam želela da imam decu. Volim svoj posao, ali to nije razlog za to što sam kasno postala majka. Roba sam upoznala kad mi je bilo 40 i on je bio prvi muškarac sa kojim sam poželela da zasnujem porodicu. Nakon par godina počeli smo da radimo na tome, ali nikako nisam mogla da ostanem u drugom stanju. Kada su nam na klinici predložili da pokušamo sa doniranom jajnom ćelijom, pomislili smo ‘Zašto da ne?’”, objašnjava Triš.

Ćerku Darsi rodila je samo nekoliko sati nakon završetka radnog vremena a, na svoje veliko iznenađenje, ubrzo je shvatila da je daleko opušteniji roditelj od mnogih majki kojima je bila okružena.

“Mnoge od njih želele su da sve u njihovim životima bude savršeno – savršena kuća, savršena beba, savršena karijera… Ja sam samo želela da uživam u vremenu koje provodim sa svojom bebom i nije me brinulo šta će drugi misliti o tome. Robu i meni roditeljstvo se toliko dopalo da smo opet otišli na kliniku, u nadi da ćemo dobiti još jedno dete”, kaže Triš.

Ovoga puta dobili su dva embriona – iz jednog je nastala ćerkica Bea, a drugi su odlučili da zamrznu za budućnost.


Saveznik u borbi s neplodnošću: Selen važan za zdravlje jajnika

“Bilo bi divno da možemo da dobijemo i treće dete. Ali čak i da se to ne dogodi, već imamo dve divne ćerke, na kojima smo veoma zahvalni. I jedno je sigurno: ne planiram da trošim vreme uzalud, žaleći što nisam rodila ranije. Divno nam je, srećni smo. Ne verujem da bih ikada bila ovako opuštena da sam rodila ranije”, zaključuje Triš.

izvor: receptiideje.blogspot.ba / dailymail.co.uk

03. 04. 2017.

NE ZNAM KAKVI SU DRUGI RODITELJI, ALI MOJI SU NAJGORI NA SVIJETU KOJI MOGU BITI




Moji roditelji su najgori roditelji koji postoje! Mog mlađeg brata dali baki i deki da živi sa njima od njegove treće godine, bilo im teško hraniti dvoje djece.

Zbog njihove sebičnosti odrasla sam bez brata pored živih i zdravih roditelja, on odrasta sa bakom i dekom, koji jedva da se mogu brinuti o sebi, bez roditeljske ljubavi, mada ni mene mama nikad nije poljubila ni zagrlila, nikad nisam imala podršku, rijec topline.



NIKADA NISAM OSJETILA LJUBAV.

Čim sam napunila 18 godina mene su zaposlili, a oni ne rade nijedno i očekuju od mene i brata da ih izdržavamo, iako su zdravi i sposobni oni “ganjaju”  socijalnu pomoć.


Na kraju nakon svega teškog što smo proživjeli, brat mi je danas najbolji prijatelj i jednini rekla bih. Moje roditelje najviše boli to što sam ih prošle godine napustila i što sam dovela mog brata da živi kod mene.



Želja mi je da mu pokušam obezbijediti uslove za dalje školovanje, obzirom da je odličan đak. Želim da barem on završi fakultet kada je nisam imala priliku.

novi.ba

Popularni članci

 

BAKINA KUHINJICA Template by Ipietoon Cute Blog Design