Moji roditelji su najgori roditelji koji postoje! Mog mlađeg brata dali baki i deki da živi sa njima od njegove treće godine, bilo im teško hraniti dvoje djece.
Zbog njihove sebičnosti odrasla sam bez brata pored živih i zdravih roditelja, on odrasta sa bakom i dekom, koji jedva da se mogu brinuti o sebi, bez roditeljske ljubavi, mada ni mene mama nikad nije poljubila ni zagrlila, nikad nisam imala podršku, rijec topline.
NIKADA NISAM OSJETILA LJUBAV.
Čim sam napunila 18 godina mene su zaposlili, a oni ne rade nijedno i očekuju od mene i brata da ih izdržavamo, iako su zdravi i sposobni oni “ganjaju” socijalnu pomoć.
Na kraju nakon svega teškog što smo proživjeli, brat mi je danas najbolji prijatelj i jednini rekla bih. Moje roditelje najviše boli to što sam ih prošle godine napustila i što sam dovela mog brata da živi kod mene.
Želja mi je da mu pokušam obezbijediti uslove za dalje školovanje, obzirom da je odličan đak. Želim da barem on završi fakultet kada je nisam imala priliku.
novi.ba
