Prikazani su postovi s oznakom POSAO. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom POSAO. Prikaži sve postove

07. 04. 2018.

BILA SAM SVA ZNOJAVA I UMORNA, PA SAM OTIŠLA U KADU DA SE OSVJEŽIM, A ONDA SAM OBUKLA...


Vratila sam se konačno sa posla, i bila sam strašno umorna, onako sva znojava zbog popodnevne vrućine, pa sam odmah otišla da se dobro rashladim, kako bi se opustila malo.

Legla sam u kadu i baš uživala u vodi, baš mi je prijala i dobro me osvježila.


Kada sam sve to završila, obukla sam kratki šorčić bez gaćica, i bijelu majcu bez brusa.

Otila sam do dnevne sobe, upalila tv i klimu, a onda sam legla da se malo opustim i odmorim uz televiziju.


Nije proslo puno vremena zaspala sam a onda sam osjetila kao da me nesto grebucka po stomaku, ali nije bilo strasno pa se nisam ni budila jer sam bila bas bas umorna.

Kasnije kada sam se probudila vidjela sam da mi je cijeli stomak izgreban i majica puna dlaka,zapravo meni je usla macka u kucu jer nisam zatvorila vrata i cijelu me izgrebala.


Odmah sam stomak ocistila alkoholom da se ne bi sta inficiralo i dobro sma prosla da je bila samo macka mogao je ko drugi uci, svašta bi moglo da se desi.

ispovesti.rs

RODITELJI SU MI PREKO LJETNOG RASPUSTA NAŠLI POSAO SOBARICE U JEDNOM HOTELU


Nedavno su mi roditelji našli posao sobaire u jednom hotelu, tokom ljetnog raspusta. Prije nekoliko dana, dboila sam poziv sa recepcije da je klijent izašao i da trebam srediti sobu. Klijenr je navodno vio veoma ugledan gospodn. Otišla sam u sobu, pogledam, kada ono sve uredno sređeno, osim dojeće koja je bila razbacana na krevetu i to sa etiketama. vjerovatno ju je tek uzeo u nedavnoj kupovini.


Sredim prašinu, zamjenim peškire, te njegovu odjeću presložim i ostavim na dno kreveta. Iako je diranje privatnih stvari protiv svih mogućih pravila, ja sam to ipak uradila.

Nekoliko sati kasnije, zovu me ponovo sa recepcije i govore mi kako me zove klijent upravo iz te sobe u kojoj sa preložila lične stvari.


Mislim sad će da mi “riba” što sam dirala stvari, možda mu je nešto nestalo, svašta mi pada na pamet, svakakvih ljudi ima, pogotovo ovih imućnijih.

Pokucam ja, otvara gospodin on nekih 35 godina i odma me upita:


- ”Vi ste sređivali moju sobu, gospođice?’.


Samo sam stidno klimnula glavom i tiho rekla “Jesam gospodine”, a on mi tada reče da uđem u sobi. Prošla sam pored njega, a kada smo ušli u sobu on mi reče “Onda je ovo za vas mlada gospođice” pruživši mi 100€.


Tek tada mi ništa nije bilo jasno, a onda mi je rekao da je prosto oduševljen kako sam sredila sobu i da je želio da me upozna, ali i nagradi.

Još mi je dao i svoju vizit kartu i rekao da bi mu bilo drago da se nekada nađemo da popijemo piće. Znam da je možda i više nego duplo stariji od mena, ali od tog trenutka ja sam totalno luda za tim nepoznatim gospodinom.


Samo razmišljam o njemu, razmišljam da ga pozovem da se vidimo… Ne znam šta da radim, osim njegovog izgleda, imena i broja telefona ne znam ništa o njemu.

ispovesti.rs

17. 02. 2018.

PRIČA IZ PORODILIŠTA ZBOG KOJE ĆE VAM POTEĆI SUZE - ZNATE DOKTORKO, LIJEPO ŽIVIMO, MUŽ RADI, ON NE PIJE, IMAMO HRANE I PONEŠTO SKUHAMO...


Priču, koju ću vam ispričati, više je nego istinita, i ukoliko je počnete čitati, brzo će vam krenuti suze na oči. Ovo je nažalost naš surova realnost, ali sa veoma dobrom porukom.

Za sreću je potrebno samo malo...


Na porođajnom stolu mlada osoba koja ima dvadesetak godina, mršava, upalih obraza, tamnih podočnjaka. Ne čuje se…

Babica mi prilazi i kaže: “Doktorka, žena je dilatirana šest centimetara. Termin porođaja je kraj sljedećeg mjeseca, a beba je baš mala.”

“Kako se zoveš”, pitam i prilazim ženi.
“Melisa”, kaže jedva čujno.
“Odakle si?”, nastavljam sa pitanjima.
“Odavde“, kaže, “tu sam se udala“.

“Dobro Melisa, što si tako mršava? Jedeš li ti uopšte”, pitam.

“Da, odgovara kratko. Dobro jedem. Znate doktorka, moj muž radi i zaradi, ne pije. Dobar je. Svaki dan imamo hljeba i ponešto skuvamo. Lijepo živim, ne žalim se”, priča meni Melisa.


Ja počinjem da se ledim… Shvatam da je iskrena. Da je to stvarno tako. Ona stvarno jede samo jednom dnevno i misli da je to u redu.

“Melisa, koga imaš ? Brata, sestru”, upitam.

“Samo sestru, doktorka, ali ona je u hraniteljskoj porodici. Znate, mama je umrla, tata radi po cio dan i nije znao šta će sa mnom. A bila sam vrijedna, čistila sam, kuvala. Odem na pijacu i uzmem zeleniš što bace. A bace dobru hranu.

Kaže on meni, Melisa našao sam ti muža. I doveo ga. Idi, dijete sa njim, biće ti bolje nego ovdje. I tako sam se ja udala“, kaže.

“I je l ti lijep muž”, pokušavam da se našalim.

“Dobar je“, prozbori i nastavlja da šuti. Samo grimase na licu pokazuju da je boli. Mlada žena koja prihvata realnost, ma koliko bila teška, koja ne zna za bolje, mrtva u svojoj nemoći da bilo šta promijeni.

Babica mi donosi njene analize krvi… Bacam pogled na papir i steže mi se knedla u grlu. Teška anemija, hipoproteinemija.


“Znate, nastavlja, ovo je djevojčica. Zvaću je Amina. Imam stvari. Sve sam oprala i složila, znate stvarno su ko nove. I pelene, imam i pelene. Nego, nemojte da se ljutite mislim da ću da se napnem.”

“Napni se, Melisa”, kažem i gledam u babicu. Svi šutimo. Nemamo riječi. A iznutra nas steže, boli…
Hajde Melisa, najjače što možeš, napni. Melisa sluša, njeno mršavo tijelo daje svu svoju snagu, i ona se porodi.

Beba mršava, ali lijepa, plače, crnokosa.
“Dušo, mama te je dočekala. Dušo, dajte mi je da je ljubim”, kaže.
Uzima je, grli, ljubi i plače od sreće.
“Dušo, ti si meni sve. Koliko je teška, doktorka?“, pita.
“Evo samo malo, Melisa, izmjerićemo bebu”, objasnim.

Beba je teška 2.200 grama. Terminska beba, beba gladne Melise.

“Lijepa je doktorka, stvarno je lijepa”.
“Jeste Melisa, lijepa…“
Tjeram babicu da joj donese stvari, da je presvučemo. Babica obara pogled. Odlazi u pripremu i donosi kesu, najlonsku, običnu i u njoj jedna stara spavaćica, jedna kesa uložaka i sapun.


“Melisaa, jesi li gladna, žedna?”
“Nisam, ješću kasnije. Ne brinite, ne treba meni mnogo”. I prvi put Melisa je imala takav vedar osmijeh.

Izlazim iz porodilišta. Čeka me nizak čovjek.

“Ja sam Melisin muž. Da li je Melisa dobro?”

“Jeste”, kažem i gledam ga. Iznošena majica, ali čista, velika trenerka i pocjepane patike. Ruke, grube, ranjave. Porodila se i beba je dobro. Sretan je.

“Molim vas, dajte ovo Melisi”, reče i pruža malu kutiju plazme i sok.

“Neka jede, treba da doji, a ja ću doći sutra… Eto krenulo mi, imam da radim,…”

Odlazim puna tuge. To je stvarnost. Tu oko mene.

Sutradan u viziti, dolazim do nje. Osmjehuje mi se. Miriše na sapun, oprane kose u spavaćici sa porođaja, koja je čista.

Shvata moj pogled. Gleda me u oči i kaže.

“Oprala sam je i osušila se. Toplo je. Vidite”, kaže i pokazuje na stočić kraj kreveta.
okovi, napolitanke, plazme, čokolade.


“Dale su mi, nisam uzela.

Kažu, jedi Melisa, vidi kako si mršava, a mi debele”.

Namještam osmijeh i gledam oko sebe.

Ove divne žene iz sobe su osjetile da treba da joj pomognu i donijele su joj od uložaka do hrane, a da je pritom ni jednog trenutka nisu uvrijedile.

Dolazi dan otpusta. Pri polasku Melisa dolazi da se zahvali.

“Hvala vam na stvarima za bebu. Nije trebalo.“
“Neka Melisa, uživaj. Nije to ništa.”
“Hvala , hvala…”

A on ih čeka… Ljubi ih u kosu i daje Melisi jednu ružu.  Tako se valja!

Gledam ih i mislim.

Koliko ti je stvarno potrebno da budeš sretan? Zaista ne znam.


Zadnjih godina, mnogi ljudi, iako imaju sve što im treba za ugodan život, čak i više od toga, jednostavno nisu sretni i zadovoljni, a pogledajte njih, imaju tako malo, ali su toliko zadovoljni i sretni, jer njima je i to malo sasvim dovoljno da žive sretno i ponosno.

buka.com / svetlastrana.ovh

22. 01. 2018.

ŠVICARCI NUDE 11.000 EURA - NEĆETE VJEROVATI KOJI JE POSAO U PITANJU


Sanjate o poslu u svojoj struci, ili bilo kakvom poslu? O dobroj plati i normalnim uslovima rada? Ako ste dali potvrdan odgovor, a nemate problem sa selidbom u drugu državu, Švicarska vas čeka otvorenih ruku!



Naime, malo je poznata stvar da se na sajtu ambasade Švajcarske u Beogradu pojavio oglas koji je izazvao pravu pomamu među onima koji su ga srećom pronašli.


Ideja se, međutim, nije rodila ni naprasno ni neosnovano. Budući da se Srbijom u par navrata proširila vijest o rođenju ljubičastih teladi, Švicarski genetski institut IGENEA odlučio je da provjeri da li je to moguće.



Za ostvarivanje ove zamisli raspisali su konkurs za genetičare, možda sumnjajući da su ljubičasta telad iz Čuruga i Čačka, koja su 2012. i 2014. godine bila pravi medijski bum – njihovih ruku djelo.
Prema rječima direktora ovog centra Romana Šulca, za sad su se na oglas javili brojni genetičari i molekularni biolozi iz cijelog svijeta, ali prednost imaju zapravo oni koji žive u Srbiji.




Ukoliko bismo uspjeli da “napravimo” ljubičasto tele, to bi bilo od tolikog značaja da još nismo ni razmotrili sve praktične primjene takvog otkrića. Zato ćemo i dati sve od sebe, što preporučujemo i našim kandidatima – istakao je Šulc.



Izvor: telegraf.rs / FOTO: virealni.online

16. 04. 2017.

U BRAKU SAM PREKO 10 GODINA I VEĆ DUŽE VRIJEME SUMNJAM DA ME MUŽ LAŽE...


U braku smo preko 10 godina i već duže vremena sumnjam da me muž laže. Uvijek kaže da je na poslu i da mora duže ostati da radi, a zapravo ja sam uvek sumnjala u te njegove reći i vjerovala sam da me vara.


Ali to nikada nisam mogla da dokažem. Jednostavno imamo troje dece kuci i nemam ih kome ostaviti dok spavaju da bi ja išla u 10, 11 sati noću da ga provjeravam.

Prije par noći.po običaju nazvao je i rekao da je na poslu i da će produžiti da radi duboko u noć.


Sjednem ja u kola i kada sam došla u njegovu firmu vidim da nije na poslu.

Kad je došao kući rekla sam mu da sam bila kod njega na poslu nije bio tamo.


Rekla sam mu kako znam da me laže, što mi je on kasnije i priznao, tj.da me laže već duže vrijeme, da kao radi, a zapravo izlazi sa društvom.

Džaba sam se brinula i sumnjala da ima drugu, nekako mi krivo što sam išla da ga kontrolišem.




ispovesti.rs

14. 04. 2017.

ČOVJEK IZ PROVINCIJE ZOVE KUMA U BEOGRAD, SA MOLBOM DA MU ZAPOSLI SINA (SMIJEŠNO, ALI ISTINITO)




ČovJek iz provincije zove kuma iz Beograda.

– Alo, kume, ‘de si, šta radiš… Da te pitam, možeš li da zaposliš negdJe ovog mog malog, sad je završio srednju školu, pa baš i nema želju da uči dalje, završi fakultet i slično...?



– Naravno, kume, pošalji ga kod mene u Beograd, odmah ga ubacujem u skupštinu, imaće 2000 eura platu, ništa ne radi, čita novine, pritisne dugme koje mu kažu da pritisne i to je to nije uopte teško i naporno, a fino će zarađivati.

– Joj, kume, mnogo je to para za mladog čoveka, iskvariće mi se, pa šta ću onda.

Daj nešto za malo manje para, a da malo više mora da radi.

– Dobro, može onda da bude predsjednik Upravnog odbora u mojoj firmi, tu mu je plata 1500 eura, dođe jednom-dvaput nedjeljno na posao, ima sekretaricu, službeni auto, vozača, telefon, ni to nije teško, a fina para kume.


– Ma, kume, mnogo je i to. Ima li bre neki posao da se radi 8 sati dnevno, 5 dana nedjeljno, a da zarađuje 30 – 35 hiljada dinara?

– E, kume, za to mu treba fakultet, to teško da ti mogu pomoći.

Smiješno, ali istinito! Ovo je nažalost naša surova realnost!

bonitorecepti.com / bakina-kuhinjica.blogspot.ba

12. 04. 2017.

POUČNA PRIČA KOJU TREBATE PROČITATI - ČISTAČICA



Moja devojka živi u inostranstvu. I naravno kao i većina ljudi sa Balkana koji odu u inostranstvo, i ona radi u firmi koja je zadužena začišćenje, odnosno radi kao čistačica.

Većina tih istih ljudi kad dođe nazad u svoj kraj prosipa priče o fakultetu, o poslu advokata, doktora, inženjera, itd.



Jednom je moj prijatelj pitao moju devojku čime se bavi. Očekivao sam da će slagati. Kao što sam i ja isto ponekad radio kada bi me pitali za nju.

Pravio se da ne znam šta radi. Ona mu sa širokim osmjehom i vrlo ponosno reče kako čisti, i da je zapravo čistačica

Čistačica!

Cijelo društvo se pogledalo, a ona je nastavila.

“Vi ne radite ništa?



I ne trebate. Ja na kraju mjeseca imam, čist obraz, pun novčanik, osmjeh iako su mi ponekad prljave ruke, obraz i duša nisu, oni su itekako čisti, i zadovoljni.

”Bio sam tako ponosan na nju. Sramio sam se sebe i svojih prijatelja. Naučila me veoma bitnu lekciju.

Budite ponosni na svaki posao koji spavate, bitno je da radite, i da NE KRADETE I VARATE.

magazin.ba

09. 04. 2017.

PRIJE NEKOLIKO GODINA SAM OTIŠAO SA CUROM U AUSTRIJU, BILI SMO KOD NJENE SESTRE



Prije osam godina otišao sam za curom u Austriju, spakovao sam stvari, uzeo pasoš i otišao sa njom. Tamo smo došli kod njene sestre, imao sam 400 eura u džepu i znao sam samo 10 riječi njemačkog.



Pet dana nakon toga sam se zaposlio na građevini, a ona kao frizerka par dana poslije mene. Mislisli smo da nam je super krenulo. Poslije mjesec dana njena sestra nam je dala ključeve od svog stana za koji je renta bila plaćena za šest mjeseci da se priviknemo i osamostalimo.



Dvije godine kasnije već smo savladali jezik i oboje smo uspjeli da se zaposlimo u struci. Ja radim kao medicinski tehničar, a ona kao tehničar u laboratoriji.

06. 04. 2017.

DOK SAM JA NJU ČEKAO DA DOĐE S POSLA, ONA JE GRIJALA KREVET DRUGOME



Zajedno smo bili 4 godine. Bila je to ona ljubav iz snova, živjeli smo zajedno, zajedno se budili, po cijele dane glupirali, ljubili, mazili.. Bila mi je sve na svijetu, za nju sam bio spreman uraditi sve. Nije bitno šta, šta god.



Zadnjih mjesec dana primjetio sam kako je postala druga osoba, to nije bila više ona moja mala curica..

Bježala je od mojih dodira. Stvarno nisam pronašao razloga zbog čega sve to, pokušavao sam razgovarati sa njom ali odmah bi nastala galama. Nakon par dana, sjela je pored mene i sve mi ispričala.


Varala me je. Dok sam ja nju čekao kod kuće da dođe “sa posla” ona je njemu grijala krevet. Kada mi je sve priznala, nisam imao snage ni riječi progovorit, uzeo sam jaknu i izašao iz kuće.




Dva sata sam sjedio na klupi i gledao u daljinu. Kada sam došao sebi, otišao sam kući i rekao joj da pokupi svoje stvari i ode njemu, zauvijek.



I stvarno je to učinila. Bilo je teško, ali s vremenom sam se navikao na to. Od toga su prošle 2 godine, možda i više, danas se udaje. I to pogodite za koga - Za njega.



ispovesti.rs / komicnistatusi.com

03. 04. 2017.

RADIM NA BIROU DUGO GODINA I KADA SAM NEKI DAN NAZVALA JEDNOG GOSPODINA




Radim na birou. Kada sam uputila poziv jednom gospodinu i rekla da ima slobodno mjesto a on ima sve kvalifikacije, čovjek me poslao u ... i rekao da za...avam nekog drugog te spustio mi slušalicu.


Ja ga opet nazovem i objasnim mu on opet spusti slušalicu.

Nakon pola sata dolazi čovjek sa velikom čokoladom i buketom cvijeca te traži od šaltera do šaltera gospođu kojoj je spustio dva puta.

Javim mu se ja, nisam bila ljuta, izvinjavao se i dao mi čokoladu i cvijece jer nije mogao da vjeruje.



Toliko nam je društvo razočarano i deprimirano zbog nezaposlenja, da čak i kada ih pozovemo, jednostavno ne mogu da vjeruju, jer su mnogi nažalost izgubili nadu u bolje sutra...

balkanstars.info / ispovesti.com

02. 04. 2017.

VRAĆAM SE NEKU NOĆ S POSLA, JER SAM BILA DRUGA SMJENA, KADA ONO...




Prije par dana vraćala sam se kući sa posla, druga smjena, noć hladna, sve poledilo, ma totalna katastrofa...



I ispred zgrade idem ti ja i hop, prokližem i udubim branik na jednom Golfiću.

Ono znam vlasnika, živi u istoj zgradi kao i ja i odlučim da odem do njega da mu kažem... reko... udubila sam ti malo branik na autu, ako hoćeš da pogledaš ako trebam nešto platiti.



Mi dole, on gleda, kaže ma nije to ništa, plastika, da se to ispraviti.

A, jesi ti svoje auto oštetila puno... upita me... Reko nisam, dobro je, a mislim se u sebi ma kakvo auto, ja se okliznula i glavom i ramenom udarim u branik i oštetim ga :)

ispovesti.com

31. 03. 2017.

NEKI DAN STIŽE MI PORUKA NA FEJSU OD DEČKA KOJI SE ZABAVLJA SA MOJOM NAJBOLJOM DRUGARICOM


neki dan stiže mi poruka na fejsu od dečka koji se zabavlja sa mojom najboljom drugaricom: Hoćeš oko 4 da odemo na piće?

Kada sam to pročitala, baš sam se naljutila, i napišem ti ja njemu kilometarsku poruku da je stoka, idiot, kreten, ono baš sve najgore što mi je palo napamet, skinem ga sa fejsa, pošaljem i drugarici da joj je dečko prolupao.


Ulazi nakon nekih 15 minuta brat i kaže:

Javiće ti se danas dečko od tvoje frendice, ima neko slobodno mjesto u firmi pa da se dogovorite da počneš radit, ako ti sve bude odgovaralo.

Ja se izgubila, skamnila! Ja i moj dugi jezik, uvijek brži od pameti...


Nadam se da ću uspjeti izgladiti situaciju, i da će mi oprostiti za ovo moje ponašanje i ishitreno nerazmišljanje.

Nadam se, baš sam ispala... :)))

komicnistatusi.com

30. 03. 2017.

VRAĆAM SE S POSLA, AUTOBUS PUN K'O ŠIBICA, PRAVA JE LUDNICA, NA STANICI ULAZI...




Šest sati popodne, svi se vraćaju kući s posla, autobus pun kao šibica, ludnica. Jedan od putnika koji udobno sedi je mlađi crnac.

Autobus staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, ulazi jedna baba i još nekoliko ljudi.



Crnac, vidjevši trudnu ženu reče:

– Izvolite, sjesti. – ljubazno joj reče na solidnom našem jeziku.

U tom trenutku autobus kreće, a ona baba, vidjevši slobodno mesto, jurnu na isto, odgurnu trudnu ženu i brzo uskoči u stolicu.



I sjedi tako ona, sva sretna što je pronašla prazno mjesto, u tom trenutku crnac joj ljubazno reče:

– Oprostite, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgleda, kao što vidite veoma  umorno.

Mislim da se vama ništa loše neće dogoditi ako malo budete stajali, a nju pustite da sjedne.

Na to baba odgovara:

– Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovde, u ovoj civilizovanoj zemlji ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!



Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba, pa je lijepo i izrazito „ljubazno“ odgovorio staroj gospođi:

– Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom selu se takve stare i zajedljive babe jedu za večeru!

ispovesti.com

Popularni članci

 

BAKINA KUHINJICA Template by Ipietoon Cute Blog Design