Šest sati popodne, svi se vraćaju kući s posla, autobus pun kao šibica, ludnica. Jedan od putnika koji udobno sedi je mlađi crnac.
Autobus staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, ulazi jedna baba i još nekoliko ljudi.
Crnac, vidjevši trudnu ženu reče:
– Izvolite, sjesti. – ljubazno joj reče na solidnom našem jeziku.
U tom trenutku autobus kreće, a ona baba, vidjevši slobodno mesto, jurnu na isto, odgurnu trudnu ženu i brzo uskoči u stolicu.
I sjedi tako ona, sva sretna što je pronašla prazno mjesto, u tom trenutku crnac joj ljubazno reče:
– Oprostite, ali ja sam ustupio mjesto ovoj gospođi jer je trudna i izgleda, kao što vidite veoma umorno.
Mislim da se vama ništa loše neće dogoditi ako malo budete stajali, a nju pustite da sjedne.
Na to baba odgovara:
– Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovde, u ovoj civilizovanoj zemlji ustupa se mjesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!
Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primjedba, pa je lijepo i izrazito „ljubazno“ odgovorio staroj gospođi:
– Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom selu se takve stare i zajedljive babe jedu za večeru!
ispovesti.com
