BIO SAM UGLEDNI HIRURG, IMAO PORODICU, BIO SRETAN, MISLIO SAM DA MI NIKO NE MOŽE NIŠTA

Bio sam ugledni hirurg, porodična i veoma sretan čovjek. Smatrao sam, da mi apsolutno niko ništa, osim Boga ne može.


Negdje, pred kraj moje dežure, desio se problem, te sam imao hitnu intervenciju, jer je neki mladić nažalost imao udes, i imao je teške tjelesne povrede.

Borio sam se za njegov život preko četiri sata, gubio sam ga više puta i oživljavao, kako je vrijeme prolazilo sve je manje šanse nažalost imao.


Nakonsvih pokušaja, nismo uspjeli, nisam uspio pomoći mladiću, i bilo mi je veoma teško što je jedan mladi život izgubljen.

Da bi stvar još gora bila, medicinko osoblje mi je na kraju saopštilo da je zapravo taj mladić, moj sin.


Nisu mi ništa govorili, jer su željeli da budem u prisebnom stanju, kako bi ga mogao operisati.

Tu noć, nestala su i  ugasila se dva života, jedan mlaži, odnosno moga sina, i moj, jer moja duša u tom trenutku kada sam sznao šta se zaprav desilo, umrla je zajedno sa njim, ostalo je samo moje tijelo da tumara zemljom...


Od tog nemilog događaja skoro su prošle dvije godine, u tom periodu nisam više bio u bolnici, na bolovanju sam i vipe nikako ne izlazim iz svoje kuće.

Krivim sebe, možda sam mogao bolje, možda sam mogao sačuvati taj mladi život, možda da je neki drugi doktor bio u smjeni da bi bilo bolje…. milion pitanja, pitanj na koja ne mogu da dam odgovor, i koja me kako koj dan prolazi, jednostavno ubijaju i muče.


ispovesti.rs

BILI SMO MLADA I SRETNA PORODICA, A ONDA SE DESILA TRAGEDIJA, KOJA JE SVE TO PROMIJENILA

Prije nekoliko godina u našoj porodici se deila nesreća, i na život se totalno promijenio. Bili smo veoma sretna porodica, imali prelijepog sina, a onda se nažalost desila nesreća.


Uzela sam svoh sinčića da ga dojim, i tokom dojenja ne znam kako se desilo, ali sam nažalost zaspala.

Kada sam se probudila, uslijedio je šok, od kojeg se nikada nećemo opraviti. Dijete je ležalo nepomično, nije davao znakove života, sve sam uradila da ga probudim, ali nažalost nisam uspjela.


Ne mogu da vjerujem da sam svoje devetomjesečno dijete ugušila dojkom.

Nakon toga muž nije moga da se pomiri stim, nije imao razumijevanja, niti mi je pružao podršku.


Totalno me zamrzio, i dan danas me mrzi, istjerao me posle svega toga na ulicu. Znam da sam napravila neto neoprostivo što nam je obome napravilo tragediju ivječnu ranu na srcu, ali nisam to uradila namjerno. Jenostavno se deilo, nikada više neću biti ista.

Sada me sva porodica krivi za tragediju, niko nema razumijevanja da je to bila nesreća.


Cijeli život sam se ponosila mojim ogromnIm grudima, a na kraju su me koštale života, jer sa životom mog sina ugašen je i moj.

Svaki dan razmišljam, kako i zašto se to desilo, ali ne mogu da shvatim :(… Bol koju osjećam ne bih opželjela ni jednoj majci, zato pazite jer jedna sekunda razdvaja život od smrti, sreću od velike tuge...


ispovesti.rs

OTAC JE VOZIO MAJKU DA SE PORODI, TREBAO SAM DOBITI SESTRU, ALI NAŽALOST, POGINULI SU U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI

Roditelji su mi poginuli u saobraćajnoj nesreći, još dok sam bio mali dječak.



Otac je vozio moju majku da se porodi, te noći sam trebao da dobijem sestru, ali nikada nisam. Nažalost, desila se strašna nesreća i oni su izgubili živote, poginuli su, i nema ih više.

Bili su veoma imućni i sve su mi od imovine ostavili.

Živim sa dedom koji me je odgajio i zahvalan sam mu na tome u velikoj kući, a nemam društvo sa strane koje bih mogao da zovem da je napunim barem malo.



Ljudi me osuđuju kako sam tatin sin kada se pojavim na faksu sa kolima ili motorom a niko ne zna moju priču.

Dao bih sve što imam samo da imam još nekog sa kime mogu iskreno bez laži da provodim vreme jer moj deda neće biti tu još puno.



ispovesti.com

IMAO SAM DJEVOJKU KOJU SAM VOLIO VIŠE OD SVOG ŽIVOTA, SVAKI DAN BI SE PONOVO U NJU ZALJUBLJIVAO...

Imao sam djevojku koju sam volio više od svog života,svaki dan sam se ponovo zaljubljivao u nju,maštali smo o našem zajedničkom životu, djeci, željella je da ima svoj butik, koji sam joj obećao otvoriti.



Tad smo imali 18 godina.

Nakon 4 godine naše veze, izlazim sa fakulteta i u centru grada vidim desio se neki udes, tijelo pokriveno a pored tijela je bila crvena ruža koju sam joj dao kada sam krenuo na predavanje,to je bila ona.



Tu je bio i moj kraj, umro sam i ja zajedno sa njom.

Sada je prošlo već 5 godina, a ja drugu djevojku nisam imao, niti drugu želim. Ona je bila za mene jedina, i druga niakada više neće postojati.



Čak sam napustio i fakultet, jer nemam vremena, svaki dan odlazim na njen spomenik, i tamo pričam s njom. Ona je za mene još tu, i uvijek će biti...

komicnistatusi.rs