Interkontinental kolač

Fenomenalan kolač sa sjajnom kombinacijom sastojaka čokolade i suvog grožđja umotanih u krem od žumanaca. Može biti nedeljna poslastica ili sitni kolač na slavljima.

Sastojci:
12 belanaca
12 kašika šećera


12 kašika kikirikija, mlevenog i pečenog
6 kašika brašna

Krem:
12 žumanaca
14 kašika šećera
2 kesice vanilin šećera
8 kašika mleka
300gr margarina
50gr čokolade
50gr suvog grožđa

Priprema:
Ulupajte belanca u čvrst šne sa šećerom pa dodajte kikiriki i brašno i sve sjedinite. U tepsiju (otprilike 25×35 ) stavite pek papir pa 1/3 smese i pecite na 180 stepeni oko 15 minuta.

Tako uradite 3 puta. Pomešajte žumanca, šećer, mleko i vanilin šećer pa stavite na paru da se kuva. Kad se zgusne sklonite i skroz ohladite. Ulupajte margarin pa ga dodajte ohladjenom kremu. Stavite prvu koru pa deo krema pa na njega suvo grožđe, preko stavite drugu koru, deo krema, pa suvo grožđe, odgore treću koru, ostatak krema, pa narendanu čokoladu. Možete tako da slažete ili krem podelite na 3 dela pa umešajte u svaki sastojke. Interkontinental kolač ohladite pa poslužite.

RADIM NA BIROU DUGO GODINA I KADA SAM NEKI DAN NAZVALA JEDNOG GOSPODINA

Radim na birou. Kada sam uputila poziv jednom gospodinu i rekla da ima slobodno mjesto a on ima sve kvalifikacije, čovjek me poslao u ... i rekao da za...avam nekog drugog te spustio mi slušalicu.


Ja ga opet nazovem i objasnim mu on opet spusti slušalicu.

Nakon pola sata dolazi čovjek sa velikom čokoladom i buketom cvijeca te traži od šaltera do šaltera gospođu kojoj je spustio dva puta.

Javim mu se ja, nisam bila ljuta, izvinjavao se i dao mi čokoladu i cvijece jer nije mogao da vjeruje.



Toliko nam je društvo razočarano i deprimirano zbog nezaposlenja, da čak i kada ih pozovemo, jednostavno ne mogu da vjeruju, jer su mnogi nažalost izgubili nadu u bolje sutra...

balkanstars.info / ispovesti.com

OTAC JE VOZIO MAJKU DA SE PORODI, TREBAO SAM DOBITI SESTRU, ALI NAŽALOST, POGINULI SU U SAOBRAĆAJNOJ NESREĆI

Roditelji su mi poginuli u saobraćajnoj nesreći, još dok sam bio mali dječak.



Otac je vozio moju majku da se porodi, te noći sam trebao da dobijem sestru, ali nikada nisam. Nažalost, desila se strašna nesreća i oni su izgubili živote, poginuli su, i nema ih više.

Bili su veoma imućni i sve su mi od imovine ostavili.

Živim sa dedom koji me je odgajio i zahvalan sam mu na tome u velikoj kući, a nemam društvo sa strane koje bih mogao da zovem da je napunim barem malo.



Ljudi me osuđuju kako sam tatin sin kada se pojavim na faksu sa kolima ili motorom a niko ne zna moju priču.

Dao bih sve što imam samo da imam još nekog sa kime mogu iskreno bez laži da provodim vreme jer moj deda neće biti tu još puno.



ispovesti.com

ŠETAM JA TAKO GRADOM I NAIDEM NA STARICU KOJA JE NOSILA PAPIR NA KOME JE PISALO "POMOZITE MI, GLADNA SAM"

Danas sam tako šetako gradom, htio sam iskoristi dan, jer je bio predivan,onako baš prijatan i sunčan. Idem tako gradom i naiđem na staricu koja je nosila list papira na kome je pisalo POMOZITE MI!!! GLADNA SAM!!!


Svi su se odmicali od nje, u širokom luku je obilazili, ali ja sam prišao i pitao je šta želi da jede.


A ona onako iznemogla i tužna reče BILO ŠTA SINE, SAMO DA JEDEM.

Uzeo sam je pod ruku i odveo do jednog mini restorana. Dok je ona jela ja sam otišao do marketa i nakupovao joj još namirnica da joj može biti barem 10 dana.


Kada sam se vratio nije mogla da vjeruje. Zagrlila me, zahvalila i tu smo se rastali. Od tada je prošlo više od dva mjeseca i strašno mi je teško jer je nisam pitao odakle je, i gdje živi da joj mogu ponekad odnijeti neki paket, stvarno b joj volio još nekako pomoći.

Vjerujte da se nekada osjećam kao da joj nisam ni pomogao zbog ovoga.


Svaki dan se nadam da ću je ponovo sresti, ali nje nema. Možda je umrla od gladi, kada bih to čuo ne znam da li bih preživio.

cicelicka.info

TAJ DAN, PREKINUO SAM S DJEVOJKOM I OTIŠAO U PARK, KAKO BI...

Nakon prekida sa prvom djevojkom, samo sam otišao u park i sjeo na klupu.



Sjedio sam tako, u mislima, tužan, nikakav, jadan. Ne znam koliko sam tako sjedio, kada me trgnuo glas “Mogu se pridružit?” Okrenem se, kad ono moj otac.

Kažem sjedni, briga me. Sjedne on, a iz jakne izvadi cigare, zapali, ponudi mene, i kaže “mali u čemu je problem, sjediš tu sam, ljudi me na posao zovu, misle da si lud!”

Lagano se nasmijem, onako preko volje, i počmem pričat sa njim.


I pričam ja, pričam, a on sluša, sluša, cigara ide za cigarom, čak je i nekog klinca poslao da nam pivo kupi.

Sjedili smo tako skoro do pola noći, on me slušao, davao savjete, tješio, pokušavao me oraspoložiti

Nikada se nisam bolje osjećao. I danas kada sam evo već odrastao, oženjen i sam imam djecu, a oca više nema, uvjek se sjetim toga dana i razgovora, i ne mogu vam opisati koliko mi nedostaje moj otac....

ispovesti.com