Prikazani su postovi s oznakom DJECA. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom DJECA. Prikaži sve postove

17. 02. 2018.

GOVORILI SU MI DA OSTAVIM ŽENU, JER NE MOŽE DA ZATRUDNI, VOLIM JE ALI...


Preko 10 godina smo pokušavali da dobijemo bebu, ali nažalost bez uspjeha. Nije bilo do mene, već do moje supruge, bočo je nkih problema kod nje, te smo išli ljekaru kako bi to riješili i konačno dobili malu bebicu. Naravno, priželjkivao sam da dobijem sina, koji bi mogao nastaviti moju lozu, ali, ako bi bila i djevojčica, ne bi mi smetalo, samo da je živo i zdravo.

 Međutim moja mama mi je već bila počela govoriti da treba da je ostavim jer je “jalova” i da sebi nađem drugu ženu koja će mi rodii djecu DOK JO UVIJEK I JA MOGU.



Odugovlačio sam jer volim moju suprugu, a onda je prošle godine konačno ostala trudna i to DVOJKE…

Prije dva mjeseca se porodila i rodila dvije djevojčice “na žalost”. Na žalost jer sam se do zadnjeg trenutka nadao da će barem jedna beba biti muško, da ću konačno dobiti nasljednika, ali džaba, uzalud nada. Kada je moja mama čula da su dvije djevojčice rekla mi je KAO DA I NISI POSTO TATA, A DOBIO SI BLIZANCE.



Istina, tako i jeste ako ovako ostane svo moje imanje će otići mojim zetovima, prezime će da mi se ukine, moja porodica će koja živi 100-tinama godina prestati da postoji.

Dugo sam razmišljao i odlučio sam da podnesem papire za razvod i da pokušam sa nekom drugom, mlađom da dobijem nasljednika. Imam 33 godine i još uvijek stignem, a toliko smo ugledni i bogati da mi neće biti problem da nađem mladu i lijepu, na kraju i zdravu djevojku.



Prije vjenčanja mama mi je rekla da će novu snaju da vodi kod ginekologa da ustanovi može li rađati, da ne bude “jalova” kao ova moja sadašnja žena, mada je i ona rodila, ali kao da i nije. Sve bi bilo drugačije da je barem jedna beba muška ?

ispovesti.com

22. 04. 2017.

SADAŠNJA ŽENA MI JE BILA UDANA ZA MOG STARIJEG BRATA, NEKE TRI GODINE, RODILA KĆERKU, A ONDA SE...



Moja sadašnja žena, nekada je bila udata za moga brata. Bili su u braku, pa sigurno tri godine, čak dobili i prelijepu kćerku.


Međutim, zaljubla se u mene, i priznala mi to. Nekoliko mjeseci sam je obijao, iako sam vremenom počeo osjećati isto.

Nakon nekog vremena, rekla mi je da će napustiti moga brata, htio to ja ili ne. Danima me sve to mučilo, ali sam na kraju izdao i napustio svoju porodicu.


Sve me to bolilo, osramotio sam svoga brata i svoju cijelu porodicu, i otišao u epoznatom pravcu s njom.

Međutim, vež šest gdina smo zajedno, i ne mogu vam opisati koliko sam sretan, čak smo dobili troje prelijepe djece.


Sve nam je u životu išlo nevjerovatno dobro, čak ni sa finansijama nismo imali problema. Jedno jutro kada sam ustao, nje nije bilo tu, ostavila je mene i djecu same, bez ikakvog objašnjenja.

Sada živim potpuno sam, samohrani sam otac i na rubu sam egzistzencije, jer je ona donosila zaista mnogo novca u kuću.


Ne znam kako ću da normalizujem svoj život, osjećam se kao da sam ostavljen sam na ovom svijetu, bez igdje ikoga...stvano ne znam šta da radim.

ispovesti.rs

21. 04. 2017.

UKOLIKO IMATE DIJETE OVO JE NAJBOLJI I NAJKRAĆI SAVJET PSIHOLOGA KAKO DA SE PONAŠATE PREMA NJEMU


Došli su zajedno. Muž i žena. Prvi put kod mene. Ja sam umorna (5-ta konsultacija zaredom), pomalo gladna, ali potpuno smirena.

– Ja sam prvi put kod psihologa! – govori razdraženo muškarac. – Žena me je ubedila da dođemo ovde.

– I?

– Šta „i“? Imam sina. Mi imamo sina. Sina debila! – nervozno odgovara on.

– Debil je – psihijatrijska dijagnoza, – kažem ja smireno. Vaš sin je u ovom smislu debil?

Muškarac već počinje da me gleda kao debila. Onda prelazi pogledom na ženu, nijemo pitajući: „Kod koga si me, uopšte, dovela?“

Ona se skupila, sjedi na kraju stolice, skreće pogled. Ruke smjestila među koljena. On počinje da se mršti, okreće se prema meni, ćuti. Ćutim i ja. Naviru emocije, nervira se sve više i više.


– Pa, vi ste psiholog, zar ne? Hm… Pa, recite mi šta treba da radim sa njim?

– Sa kim?

– Sa sinom!

– A šta je sa njim?

Muškarac širi oči, iznenađujući se mojoj gluposti i nesposobnosti da čitam misli. Opet se okreće prema ženi sa pitanjem: „Gdje si pronašla ovu budalu?“ Ali, žena je iskusan vojnik, sjedi ne podižući pogled, i samo po blijedilu njenog lica, ja razumijem – svu svoju snagu potrošila je na to da bi dovela muža ovde.

– On ne vidi dalje od svog nosa! Balavac! 14 godina, a ponaša se kao…

– Kao?

– Dolazim kući. S posla. Njegove patike stoje nasred hodnika.

Ja njemu:

„Da li išta znaš da uradiš u životu? Barem patike skloni na mjesto“ Sto puta sam mu govorio da ne ostavlja obuću nasred hodnika. Ali, ne, debil ništa ne razumije. Sve mu u životu izgleda lako.

Evo, polomio je novi telefon. Ništa ne cijeni. Ništa mi ne priča, ne povjerava mi se. Sa majkom se svađa. Kod kuće ništa ne radi. Pričao, ne pričao, kao da se obraćam zidu. I kako da se ponašam prema njemu? Kako da pronađemo zajednički jezik? Vi ste psiholog, pa onda recite vi meni! Imate li ikakav recept?

– Ima, – odgovaram, narušavajući sve kanone psihološke prakse.

– Imate i rešenje?

– Ima,- iznenađujem se, još više, svom bezobrazluku.

Da razumijete, postoji algoritam psihološke konsultacije. Pogotovo prve. I mene su učili da je prvi sastanak – zbir informacija, definicija problema, uspostavljanje kontakta. Ni o kakvoj terapiji nema ni riječi. Posebno o pronalasku bilo kojeg rešenja problema. Ne znam šta mi bi...


– Jesam li vas ispravno shvatila da vi ne znate kako da pričate sa sinom, i ne možete pronaći sa njim zajednički jezik?

– Pa da, rekao sam već!

– Rešenje postoji, veoma je jednostavno. Ali ne znam, da li ćete ga prihvatiti – kažem, sa apsolutnom iskrenom sumnjom.

– I? Recite!

– Kako je ime vašem sinu?

– Aleksandar.

I onda ja vadim list papira, marker, pišem: „Sin Aleksandar, 14 godina“, stavim u udaljeni ugao ordinacije i predlažem muškarcu da zamisli svog sina kako stoji na ovom listu.

Muškarac dugo razmišlja..

– Uspjeli ste?

– Da.

– A sada, sporim koracima priđite papiru, stanite na njega, uđite u tijelo sina, i postanite on.

Očigledno sumnjajući, muškarac tako učini. Zatvara oči i dugo ćuti.

– A sada, recite šta osjećate?

– Strašnu samoću. Suze u grlu. Potrebu da plačem.

– Zašto?


Od ljutnje… Svi zvocaju, šutiraju… Ovo nije dobro, ono ne valja.. Ne želim ni da živim. Kao da
sam za sve, neka nakaza.

– Za koga – za sve?

– Pa za svakoga.

– Za koga?

– Pa… za oca.

– A šta bi želio od njega?

– Da me barem jednom pohvali.

   Upita- kako sam. Da ne viče stalno. Da… i ja sam, ipak, muškarac, da se ponosi mnome…

– Udahnite, i na izdahu, siđite sa lista.

Muškarac ćuteći prilazi stolici, sjeda. Tišina. Žena briše suze.

– Sve sam shvatio, – iznenada tiho, gotovo šapatom, reče otac. – Sve sam shvatio… Isto sam se tako osjećao dok sam bio mali. A od oca samo- pridike. Sada ja to isto radim. Sve sam shvatio… Hvala.

uspesnazena.com / bakina-kuhinjica.blogspot.ba

12. 04. 2017.

ZNAM JA DJECO MOJA DA SE DANAS BRZO ŽIVI, DA STE OBRAZOVANI I PAMETNI, ALI DJECO MOJA, SHVATITE DA NE MOŽETE BITI SRETNI AKO NEMATE ISTINSKU PRAVU LJUBAV




Djeco, znam ja da se sada brzo živi i da ste svi vi obrazovane, pametne, ali shvatite da niko ne može biti istinski sretan ako nema pravu ljubav i skladnu porodicu.



Kad smo se vaš deka i ja upoznali on je bio takav džentlmen, kupovao mi je cveće, na korzou me stalno pogledavao, otvarao mi vrata, govorio mi da sam najljepša, evo sada, nakon 55 godina braka, kada imamo sve vas (djecu i unuke), kada smo postigli zajedno sve ovo, kada smo zašli u starije doba života, svakog jutra mi kuha kafu i budi rječima ,,dobro jutro ljepotice moja moja”, ljubi mi nježno ruku, otvara vrata...



Znajte da nema veće sreće od ljubavi i poštovanja, a sve ostalo je prolazno. Voli vas i ljubi baka! – Ovo je meni i sestri bliznakinji napisala baka za 26. rođendan, rasplakala sam se nakon ovakvih riječi.

ispovesti.rs

31. 03. 2017.

VJENČALI SMO SE, MUZU SU 44 GODINE, A MENI 24, A PORED TOGA, IMA TROJE DJECE IZ PRVOG BRAKA



Imam 24 a moj muž ima 44 i troje djece iz svog prvog braka gdje mu je žena umrla a on ostao 10.godina udovac sa djecom, sam je sve radio i odhranio ih.

Sada sam im ja došla, teško je njima ali je i meni.



Iskreno ja sam došla iz ljubavi prema ovom čovjeku i volim ga, ali mislim da su njemu važnija djeca od mene, nikada ne podržava moje odluke u slučaju sa djecom, uvjek meni kontrira da bi njima udovoljio.

Jako me to boli i nervira. Da li mi može neko dati neki dobar savjet, šta da radim, šta bi najpametnije bilo da uradim?

Isreno pokušala sam fino sa djecom, ali rade mi namjerno stvari, kao npr. poslije nužde obrišu se peškirom, ili pišaju okolo šolje, a ja to neću da čistim, zbog svega toga mam problema stalno sa mužem!



Djeca su stara 21,16 i 13. godina!

Da li da trpim dok se ne snađem. Ili dajte mi neki dobar savjet ukoliko ga imate?

Muž je uvjek na njihovoj strani, slikala sam sve šta urade, čak i snimam kad sam kući da mu dokažem, al džaba, ništa mi to ne vrijedi.



Razavod braka ne dolazi u obzir, jer ga stvarno volim i želim da budemo zajedno...

obvijesti24.info / sasavistatusi.com

30. 03. 2017.

PRIJE NEKOLIKO GODINA, UPOZNAO SAM CRNKINJU, ZALJUBILI SMO SE I VJENČALI, SADA IMAMO...



Prije nekoliko godina, na jednom od mojih putovanja, upoznao sam jednu crnkinju, odmah sm se zaljubili, i nakon nekog vremena i vjenčali. Imamo dvoje djece koji su bojom kože povukli više na nju, jer je to prirodno i logično.



Ali, naravno imam rodbinu koja mi svakodnevno nabraja da to nisu moja djeca jer nisu moje boje kože, bilo je ok dok moja supruga nije naučila naš jezik, i to je sada mnogo potresa.

Odlučio sam da uradim DNK iako je moja supruga bila protiv tog jer je to još više vrijeđa i omalovažava. Ali, DNK nisam radio zbog nje, nego zbog moje rodbine i bolesnih duša.

Uradio sam DNK i testovi su pokazali da sam otac našoj djeci, što naravno i ja sam znam.


Iskopirao sam dovoljan broj primjeraka testa i svoj rodbini poslao na adresu i jasno im naznačio da mi više nikada ni ime ne spomenu, a kamoli da mi dođu u kuću. Takva rodbina mi nije potrebna.

komicnistatusi.com

29. 03. 2017.

IZUZETNO SMO VELIKA I BOGATA PORODICA, NAŠ DJED JE VEOMA BOGAT ČOVJEK, ALI JE NEDAVNO PAO NA POSTELJU...



Prilično smo velika familija, ali djed koji je jako bogat čovjek koji ima 100 hektara zemlje je pao na postelju i vjerujte da se niko od njegove djece nije želio brinuti o njemu. SRAMOTA !!!



Ja koja sam išla u srednju školu da jedina bila djedu na raspolaganju, hranila ga, kupla, presvlačila, prala, iako sam žensko nije mi bio problem, jer je to moj djed, moja krv.

Čak su i moji roditelji bili protiv toga, jer su smatrali da treba da ide u dom za stare i iznemogle. Više od 7 mjeseci je bio na postelji, nepokretan i jedina sam osoba koja mu je bila tu i iskreno željela pomoći svome djedu.

Mogla sam još 77 mjeseci ne bi mi bilo teško, ali na žalost umro je. Odmah nakon njegove smrti sva djeca, snahe i zetovi koji ga nisu ni jednom obišli dok je bolovao i bio na samrti, pojavili su se da dijele njegovo bogatstvo.



Iznenadili su se kada su saznali da je djed ostavio sve meni i kuću i zemlju i mašine, apsolutno SVE, sve što je imao sada pripada meni.

Evo mjesecima pokušavaju da obore testament, nagovaraju me da se odreknem svega, jer su mu oni djeca, SINOVI I KĆERKE i da oni zaslužuju to nasljedstvo, a ne ja.

Sramota, da su ovoliko energije i truda uložili dok je djed bio živ, njegovi posljednji dani bi mu bili daleko ljepši i ispunjeniji.



Samo zbog toga im ne dam ni jedan kavadrat zemlje. Ne dam, da su bili pametniji, i da su se jedno po jedno svaki dan smjenjivali i tako svi brinuli o ocu, sada se ne bi raspravljali oko testamenta, već bi svako dobio po zasluzi.

Zato, neću dati ništa, jer djed da je htio njima šta ostaviti, ostavio bi, a ovako je ipak odlučio dati sve meni, jer sam do samoga kraja bila tu, i na sve načine sam se potrudila da zadnje dane provede što ljepše i sretnije.

ispovesti.com

Popularni članci

 

BAKINA KUHINJICA Template by Ipietoon Cute Blog Design