NEDAVNO JE MUŽ ZAPOSLIO NOVU ASISTENTICU, KOJA JE NEVJEROVATNO ZGODNA, MLADA, MA PRELIJEPA I JOŠ SLOBODNA...

Imamo porodičnu firmu, nedavno je muž zaposlio novu asistenticu. Mlada, zgodna, nevjerovatna u svako pogledu i jš pritome slobodnu.


Već mjesecima muku mučim stim što su po cijeli dan na poslu i na raznim terenim uvijek sami. Šutim i trpim, jer kako je ona došla, firma je stvarno dobro krenula, i već smo sve dugove otplatili.

Ona nam manje, viđe hrani porodicu cijelu. Međutim, cura je nedavno dala otkaz i poslala mi mail, gdje mi se izvinjava, što mi ranije nije mogla reći kakav mi je muž, te kako je mnogo toga morala trpiti, jer joj je novac od plate prijeko trebao.


U svom mailu mi je ostavila i svoju šifru kako bi istome mogla pristupiti i pročitati šta joj je sve moj muž pisao i nudio. Perverznjak!

Ona je stvarno bila korektna cijelo vrijeme, jer je na svaku njegovu ponudu uporno sve odbijala.



Otac troje djece, najstarije naše dijete je vršnjak te cure. 30 godina braka i saznam da mi je muž psihopat.

Hvala Bogu pa nas nije tužila jer sam suvlasnik firme.


Preselila sam se i igrom slučaja smo ta cura i ja susjede. Ne mogu je u oči pogledati koliko mi je neugodno zbog terora koji je trpila.

ispovesti.rs

BILA SAM S MUŽEM U TRGOVINI U REDU ZA KASOM, A ONDA JE DOŠLA NEKA KLINKA

Muž i ja smo bili u trgovini i na redu za kasom, taman da stignemo na red, kad ispred nas iskoči neka klinka, 15-16 godina držeći u ruci sok i kaže, ‘Je l’ mogu ja pre vas jer imam samo ovu 1 stvar, a stvarno žurim?’



Muž kaže da može i tako se ona ugura preko reda. Znači, poludila sam jer smo već čekali preko dvadeset minuta u redu.



Potapšem je po ramenu i kažem joj da smo mi stigli prvi, a ona me ono hladno ignoriše. Muž nista ni da zucne. Bila sam bijesna dok smo se vozili ka kući i ni riječ nisam progovorila.




Kada smo stigli kući, počela sam da plačem jer me nije uopšte branio. Odgovorio mi je da ne dramim previše. U afektu sam se razbijesnela i opalila mu šamar. Uhvatio me je za kosu i rekao da ne opravdava nasilje niti da bi me ikada udario, ali da ako još jednom podignem ruku na njega, tražiće razvod.



Otad je prošlo 3 meseca. Jesmo se pomirili i sve to, ali čini mi se da nam je komunikacija dosta slabija, on je nekako i dalje hladan prema meni. Pitam se da li je moguće da sam ga toliko povredila.




ispovesti.rs

PRIJE 7 GODINA BIO SAM SIGURNO NAJSRETNIJA OSOBA NA SVIJETU

Tačno prije 7 godina bio sam najsretnij muškarac na planeti. Tu veče sam odveo moju suprugu u bolnicu da se porodi, sve normalno, doktor mjesecima govorio da se ne brinemo jer trudnoća teče savršeno, bez ikakvih komplikacija.


Ostavio sam je u bolnici iako u bolovima, NASMIJANU I VESELU. Držala me za ruku dok su je na kolicima vozili, a onda samo 2 sata kasnije doktor je izašao i rekao mi da je moja supruga preminula na porođaju, da joj je srce zakazalo i bez ikakvog razloga jednostavno stalo sa otkucajima.

Nisam mu vjerovao, ne znam zašto, ali mislio sam da se radi o nekoj neslanoj šali.

ZAISTA SE DESILO… moja mala, koju sam toliko volio da jednostavno ne mogu opisati, jer je to bila duša, moje duše, bila mi je sve i sada je otišla zauvijek.


Jedino što me drži u životu, što mi ne da da krenem za njom na onaj svijet jeste naša prekrasna mala  djevojčica koju je rodila.

Naša mala slatka djevojčica danas puni 7 godina i svakim danom sve više i više liči na svoju mamu.

Godine su prošle, a meni još uvijek nije jasno zašto mi se ovo dogodilo, šta sam Bogu skrivio da me ovako kaznio.

fb.me/emotivne.istinite.price

SUPRUGA NA POSTELJI PREKO DVIJE GODINE, ALI ON NE ODUSTAJE OD NJE, I JOŠ UVIJEK SE ONJOJ BRINE I NJEGUJE...

Pune dvije i po godine njegova supruga Mina je na postelji, a Salko je jedini koji se brine o njoj. Duže od šest decenija su u braku i svi dobri i loši dani provedeni zajedno ne daju mu da danas postupa drugačije.



Bila je u bolnici u Goraždu, pa su je uputili u Podhrastove prošle godine, a tamo mi doktori kažu da je džaba da bude u bolnici. Ona što ima, lijeka mu nema. Rak na plućima – govori Salko Selimspahić.

Za priču o ljudskoj patnji i slijepoj i gluhoj ženi u kojoj samo još srce kuca, te čovjeku koji se brine o njoj kazali su nam mještani obližnje Fočanske Jabuke. S malom penzijom teško je nabavljati lijekove, pelene za odrasle, ali Salko kaže da će se snaći i bez tuđe pomoći.



Presvlačim je, okupam i sve drugo. Dvije i po godine čuvam je da od ležanja ne dobije rane.

Mene je poštovala i nije zaslužila da sad okrenem glavu od nje. Najviše se brinem za nju, a za mene manje-više – dodaje suzdržavajući se da ne zaplače.

Zašto nevolja uvijek prati ljude koji su je mnogo puta osjetili, pitanje je koje se samo nameće...


Ali, ja ne odustajem od moje Mine, pa šta nam dragi Bog da, jer sve je ipak u Njegovim rukama.

avaz.ba