Držim vježbe na jednom fakultetu. Tokom vježbi, za oko mi je zapala jedna studentica, odlucio sam da...ali riješio sam ništa ne pokušati, nisam htio da miješam emocije sa poslom.
To niko nije znao. Poslije završenog semestra i ispita, dodala me na facebook-u i počela lajkati neke stare slike.
Pomislim, primjetila me i da bi bilo lijepo bar izaći na kafu s njom, dam joj broj, računam, ako je zainteresirana, pozvaće. Tako i bi, pozvala me da se vidimo nakon par dana.
Nakon više sati razgovora i kafe, poslije par dana, izađemo opet na moju inicijativu ovog puta.
Riješim da joj kažem šta osjećam, kad ona ništa, samo se smije. Kaže uživa provodit vrijeme sa mnom, da joj baš prijam, hoće svugdje sa mnom ići, ali da joj budem drug.
Kaže čudno joj je provoditi vrijeme sa asistentom i ne zna kako da se ponaša na fakultetu, a tamo se više ni ne viđamo skoro.
Od tada prošlo par nedjelja, ni traga ni glasa od nje. Ubih se razmišljajući šta se desilo to, u čemu je problem i da li sam ja sve to samo pogrešno tumačio....a po svemu sudeći, jesam!
ispovesti.com
