ISPOVESTI: Sa 20 godina sam bila u vezi sa čovjekom od 35. bila je to ozbiljna veza, strastvena, bili smo jako povezani…

Sa 20 godina sam bila u vezi sa čovjekom od 35. bila je to ozbiljna veza, strastvena, bili smo jako povezani. Jako mi je prijalo njegovo iskustvo, obrazovanost, šarmantnost – s njim sa doživjela nešto što s nijednim vršnjakom nisam.


Bila sam studentica, a on poslovnjak koji ni sam nije znao gdje pripada. Rastavljen, bez djece i bez doma. Često mi je znao govoriti kako se loše osjeća jer je dosta stariji. Ostavio me uz rečenicu Ana, kradem ti mladost, na tebi je da još luduješ i ne razmišljaš, za ozbiljnu vezu imaš cijeli život … Danas mi je 28 godina i prije tjedan dana sam ga ponovo srela.


Na isti životni put nas je doveo ili posao ili sudbina. Još mi je zgodniji, još šarmantniji. Cijelo me vrijeme gledao, još i sada ne mogu doći sebi. Isti onaj pogled pun čežnje i strasti. Danas sam išla kupiti parfem isti koji sam nosila kada sam bila s njim, vidjeti ćemo se ponovo u utorak, baš me zanima hoće se sjetiti mirisa. Ovaj puta ga ne puštam tako lako!!! Ljudi nemojte dozvoliti da vas rastave razlike u godinama…

DUGO NISMO MOGLI IMATI DJECU, SVE SMO POKUŠAVALI...

Dugo nismo mogli imati djecu, sve smo pokušavali, a onda kada smo se prestali nadati i počeli pomirivati sa sudbinom, u 43-oj godini sam ostala trudna. Našoj sreći nije bilo kraja, sa saznanje da nosim dvije bebe, blizance i to muško i žensko nas je dovelo do ludila.


Trudnoća je bila sasvim uredu i čekali smo taj dan da konačno postanemo roditelji, TATA i MAMA. Otišla sam u porodilište, a onda se sasvim normalan porođaj totalno zakomplikovao, djevojčicu sam rodila prirodnim putem i bila je zdrava i sve je bilo normalno, ali tek tada su komplikacije nastale i na žalost dječaka nisam uspjela da roditi prirodnim putem, te sam morala ići na carski rez. Sve se toliko odužilo da je moja muška beba, koja je bila sasvim normalna i zdrava, čak naprednija i veća od djevojčice, nažalost preminula prije nego je došla na ovaj svijet.


Sreća i bol u istom trenutku, nešto najgore što čovjek može doživjeti. Toliko smo se borila i željeli djecu, da sada nekada se uhvatim da razmišljam, pa možda je bilo bolje da nisam nikada ni ostala trudna, na to sam se bila navikla, a ovo, na ovo se nikada neću navići i boliti će me čitav moj život. Sada bi i on sa svojom sestrom kretao u prvi razred. Bože zašto???

RODITELJI SU MI VRLO STROGI I OPSJEDNUTI SU 10-KAMA NA FAKULTETU…

Roditelji su mi vrlo strogi i opsjednuti su 10-kama na fakultetu i time da položim sve iz prve, u prvim rokovima. Druga godina sam na fakultetu i juče sam prvi puta dobio manje od 10 i to 8.


Odma me je obuzeo strah, kako ću kući, kako roditeljima na oči.Vračam se tako sa fakulteta, sam nikakav, sam bih sebe ubio jer sam podbacio, slušalice u ušima, razmišljam i pokušavam da nađem ssvijetlu tačku, opravdanje i tako stižem na raskrsnicu, ne gledajući ni lijevo i ni desno, u svom nekom svijetu zamišljen idem samo pravo, spuštam nogu na kolovoz sa trotoara, kad u tom trenutku neko me povuče za ruku nazad.


Vraćam se u realnost, vidim neko ciganče koje pere šoferšajbe i kaže mi BRATE, NEMOJ NA CRVENO, ZGAZIT’ ĆE TE ŠTA… Mogao sam izgubiti život zbog slabe ocjene, da li je to vrijedno toga, za moje roditelje jeste, jer kada sam im sve ispričao, rekli su mi, tačnije moj tata mi je rekao, I TREBAO TE JE UDARITI AUTO.

ČUVAO SAM SE ZA ONU PRAVU KAKO BI SE REKLO, I UPOZNAO SAM JE, SVIDJELA MI SE

ČUVAO SAM SE ZA ONU PRAVU KAKO BI SE REKLO, I UPOZNAO SAM JE, SVIDJELA MI SE ĆIM JE PROGOVORILA, LIJEPA, PAMETNA, ZABAVNA I ONO SVE ŠTO CURA TREBA IMATI.


PROHODALI SMO I SVE SUPER DOK NIJE DOŠLO DO IZRAŽAJA TO ŠTO SAM JA SIROMAŠAN A ONA BOGATA, JA SE TRUDIO STUDIRATI ALI MORAO SAM I RADITI, ODUGOVLAČIO SAM GODINE JER JE BILO TEŠKO S POSLOM ALI POLAGAO SAM ISPITE.


JEDNOM JOJ JE PUKLO PREKINULA S MENOM I BOLJELO JE JAKO. Prekid kao prekid je bolio ali ne kao njena rečenica koju je izjavila. “Voljela bi da se nađemo za 30 40 godina da porazgovaramo i vidimo ko je kako završio.”

PRESELIO SAM SE U AUSTRIJU I NAKON NEKOLIKO NEDJELA, ODLUČIM DA ODEM DA SE OŠIŠAM….

Preselio sam se u Austriju i nakon nekoliko nedelja, odučim da odem da se ošišam… Poznavanje Nemačkog 0,001%, nađem sliku frizure kakvu hoću i krenem u salon koji je nedaleko od mog stana.


Pre polaska preko Google translate naučim napamet šta sve trebam da kažem kada uđem u salon. Ulazim u salon čekam da mi neko priđe, posle par minuta prilazi mi dečko koji tu radi i ja mu kažem da hoću “SEČENJE KOSE” Na šta je on bukvalno pao od smeha, da bi mi posle dobrih 2-3 min koliko nije mogao da dođe do daha od smejanja rekao:


“Ajde ba zemo, sad mi fino reci šta ti treba”. I sada kad zakazujem termin za šišanje upisuje me kao Google Translate.