IMAM 24 GODINE I SAMOHRANI SAM OTAC KĆERKICE KOJOJ JE DIJAGNOSTICIRAN BLAŽI OBLIK MENTALNOG

Imam 24 godine i samohrani sam otac kćerkice kojoj je dijagnosticiran blaži oblik mentalnog poremećaja.


Supruga me nakon samo dvije godine braka ostavila. Ostavila mi je i bebu od 9 meseci kada smo se razveli. Sve je bilo uredu dok nismo saznali da kćerkica ima zdravstvenih problema.


Prvo je od mene tražila da se odreknemo kćerkice, da je damo u dom za nezbrinutu djecu, glupost kakvu nisam mogao da zamislim da može da izgovori. Čak mislim da to nije niti moguće, ali ne bitno. Rekao sam joj da je poludjela i da se malo “sabere”, a ona mi je tada drsko odbrusila da je previše mlada da bi svoj život trošila na služenje bolesnog djeteta, da je život pred njom i da ga želi živjeti punim plućima. Spakovala je kofer i otišla. Kćerkica za 3 dana puni dvije godine, a ona nikada više nije došla da je vidi, čak nije ni nazvala da pita kako je, da li se stanje popravlja i tako to.

ISPOVESTI: Bili smo najbolji prijatelji još od predškolske dobi. Deset godina je to trajalo, a ja sam se…

Bili smo najbolji prijatelji još od predškolske dobi. Deset godina je to trajalo, a ja sam se dugo nadala da će se naše prijateljstvo pretvoriti u nešto više.


Želja mi se ostvarila prije dvije i pol godine, završili smo u skoro savršenoj vezi. Ta veza od dvije godine završila je njegovim iskrenim priznanjem da mu se počela sviđati druga cura. Saznala sam da se radi o mojoj prijateljici (on to nije znao). Upoznala sam ih, i odigrala veliku ulogu u tome da završe u vezi.


Bilo mi je drago vidjeti ih oboje sretne, iako sam iznutra umirala i još uvijek ga voljela. Prije nekoliko dana napokon nisam ništa osjetila kad sam ga vidjela. Zadovoljna sam zaključila da sam ga preboljela i da mogu nastaviti dalje. Međutim, sinoć me pijan nazvao i počeo mumljati “ljubavi, ljubavi”… Rekla sam mu da se sabere i pogleda koga zove, a zatim poklopila. Još je nekoliko puta zvao, no nisam se javila. Jutros mi je poslao poruku “oprosti, stvarno bih volio da te ne volim još uvijek ali ne mogu si pomoći”.

VANILIJA KOLAC: JEDNOSTAVNO,JEFTINO I BRZO

Sastojci:
Tijesto:
- 4 jaja
- 15 kašika šećera
- 15 kašika brašna
- 15 kašika ulja



- 15 kašika mlijeka
- 2 kesice vanilija šećera
- 1 kesica praška za pecivo

Fil:
- 2 pudinga od vanilije
- 500 ml mlijeka
- 1 šolja šećera
- 2 kesice vanilija šećera




Za posuti:
- šećer

Priprema:
Umutiti tijesto od navedenih sastojaka. Pa pola tijesta od biskvita istresti u tepsiju koju ste pouljili i staviti u rernu da se malo zapeče. Oko 5 minuta na temperaturi od 180 C. Za to vrijeme pripremiti pudig kao na uputstvu na kesici. Vama na volju ostavljamo želite dodati neko voće. A ako imate štapić vanilije koristite njega umjesto vanilije iz kesice jer je još ljepše. Tako sto ćete vaniliju staviti u mlijeko. Pa po malo pečenoj kori posuti još vruć puding Pa drugu polovicu tijesta za biskvit presuti preko pudinga. Vratiti u rernu i kolač ispeći do kraja. Još dok je vruć posuti ga kristal šećerom.

Kako prepoznati anemiju kod djece?

Blaga anemija može da se pojavi bez ikakvih simptoma. Kako nivo gvožđa postaje manji, vaše dijete može da ima sljedeće simptome:

Djeluje razdražljivo
Povremeno kao da ostaje bez daha
Manje jede
Djeluje umorno i slabo



Ima glavobolje i vrtoglavice
Boja kože postaje bljedunjava
Nokti postaju slabi i lomljivi

Malokrvna djeca su relativno dobro raspoložena, ali se brže umaraju pri naporu, a može se javiti i otežano disanje.


Kod veće djece mogu se primijetiti i teži znaci poremećaja snabdjevanja kiseonikom, posebno od strane mozga i srca jer su ova dva organa u tom smislu najosjetljivija (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, ubrzan rad i lupanje srca ili neodređeni bolovi u grudima oko srca), pišu “Nezavisne“.

Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove malokrvnosti kod svoje bebe i malog djeteta su jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože zavisi od njene debljine, prokrvljenosti i pigmentacije). Drugi znakovi anemije su nezainteresovanost za igru, slabiji apetit, pojačano znojenje. Kod djece sa jačom anemijom javlja se lomljivost noktiju i kose.

Kako se anemija dijagnostilkuje?

Dijagnozu anemije uspostavlja ljekar pregledom i obaveznim laboratorijskim nalazima krvi. Rade se testovi krvi koji mjere nivo gvožđa u organizmu kao i sposobnost vezivanja gvožđa (TIBC). Pored ispitivanja broja krvnih ćelija, sastavnim djelom analize krvi se smatra i utvrđivanje nivoa hemoglobina i hematokrita koji pokazuju kvalitet krvi.

Po kriterijumima Svetske Zdravstvene Organizacije anemijom se smatra smanjena koncentracija hemoglobina u krvi ispod 110gr/l za djecu od šestog mjeseca do pete godine života, ispod 115gr/l od pete do dvanaeste godine i ispod 120gr/l za djecu uzrasta od dvanaeste do petnaeste godine života.

Ukoliko sumnjate da je vaše dijete anemično, obratite se ljekaru. Nemojte na svoju ruku davati djetetu suplemente gvožđa.

Sviđala mi se a odbila me jer sam dobar momak

Imao sam dvadeset godina kad mi se strašno sviđala jedna djevojka. To nije moglo da se ne primijeti, a i dao sam joj do znanja.




Konstantno me odbijala, i sve bih ja to razumio da nije davala suprotne signale. Jednom smo se skupa napili u kafiću u kojem smo se često susretali, i pitao sam ju da mi objasni zašto ne želi ništa sa mnom, zašto makar poljubac ne mogu dobiti od nje. Rekla mi je da je još jako mlada, i da ima potrebu da “proživi” malo, a ne želi da me povrijedi, jer

sam, kako ona kaže, dobar momak.
Tad sam bio izuzetno ljut na sebe, uvijek mi se događala klasična priča “ti si dobar momak, nisam za tebe”. Gledao sam kako završava sa raznim idiotima, gledao sam kako drugi dobivaju njenu pažnju, gledao sam kako se nasmije drugima, kako prima njihove dodire.. A ja…ja jedino što sam dobio bio je poneki pogled, zbunjujuć kao i cijela situacija.




Prošlo je dosta godina, odselila se, i sreli smo se jedno ljeto. Prišla mi je, zagrlila i poljubila u obraz.

-Poželjela sam te
-Znam da jesi…

Tu je započeo razgovor. Piće za pićem i… željela me. Vidio sam joj to u očima. Otišli smo autom do jezera… Krenula je da me ljubi, dodiruje, sve je gorilo medju nama…počela je da se skida, da meni skida majicu, otkopčava hlače…
Zaustavio sam je.

Taj pogled, i to “zašto” nikada neću zaboraviti.

Zamolio sam je da se obuče, i da mi dopusti da je vratim do stana.
Cijelim putem me ispitivala što nije u redu. Dovezao sam je pred stan, pogledao u njene oči pune suza, jer je bila zbunjena kao i ja nekada davno.
Poljubio sam je u obraz i rekao “oprosti što sam večeras bio “dobar” momak”.
Izašla je van bez riječi.

Od tolike želje nekad prije, ostalo je ništa. Ja sam i dalje ostao “dobar momak”, ona je i dalje ostala izgubljena curica koja ne zna šta i koga želi, a kamoli zašto.