Nakon dugih 15 godina, provedenih kao podstanar, konačno sam skupila dovoljno novca i kupila sebi stan, kakav želim već dugo. Ovo mi je zadnja noć u starom, iznajmljenom stanu.
Skoro sve je spakovano i prenijeto u moj novi stan. Ali ono od čega nisam željela da se odvojim ostaje ovde.
Ne mogu da ponesem prekidač koji je On zamjenio kada je stari pregorio jer sam u isto vrijeme uključila svijetlo u kupatilu, bojler i veš mašinu.
Ne mogu da ponesem crijevo od usisivača koje je On zalijepio.
Ne mogu da ponesem fleku od ulja iznad šporeta koja nastala kada mi je On prvi put spremao ručak i koju ni jedno krečenje nije moglo da sakrije.
Ne mogu da ponesem krevet za jedno u kom smo godinama spavali zajedno i koji nam nikad nije bio tijesan.
Sutra kada izađem odavde ništa više neću imati što me vezuje za njega. A, ipak, mislim da ga nikad neću moći zaboraviti, jednostavno nikada...
ezabava.ovh
