Zabavljali smo se 4 godine i na godišnjicu veze dečko je došao mrtav hladan i rekao MOŽDA BI SE MOGLI VJENČATI, KUPIO SAM TI NEKI PRSTEN, PA ET’ AKO SI ZA???
I pružio mi prsten, onako bez ikakve ukrasne kutije, bez trunke romantike. Nisam mogla da vjerujem, uzela sam prsten i što sam dalje mogla bacila ga, rekavši mu MOŽDA I NE BI…
Odbila sam i od tada mu se nikako i ne javljam i ako je uporan kao magarac.
Za mjesec dana je poslao preko 100 poruka, bez da sam mu odgovorila i na jednu. Mnogo me je povrijedio takvim SELJAČKIM ponašanjem, mislila sam da je malo kulturniji.
Mislim, stvarno nema smisla, to me mnogo povrijedilo. Nakon svega, i svih ovih godina koje smo bili zajedno, mogao se barem malo potruditi ako me je već htio zaprositi i oženiti. Da se i samo mrvicu potrudio ja bih pristala, jer bih cjenila njegov uloženi trud, a ovako me zaista razočarao.
Ne znam šta da radim, zbunjena sam...
