23. 03. 2017.
POTRESNA PRIČA JEDNE UČITELJICE: Gospođo, danas ste mirisali kao nekada moja majka !!
Zvala se gospođa Nada. Prvog dana školske godine u petom razredu svojim učenicima ispričala je jednu laž. Poput većine učiteljica rekla je djeci da ih sve podjednako voli. Ali, to je nemoguće jer je u prvom redu za klupom na svom mjestu sjedio dječak, po imenu Marko.
Gospođa Nada je promatrala Marka prethodne godine i primijetila da se rijetko igra sa ostalom djecom, odjeća mu je neuredna i da se ne kupa redovno.
Marko je također znao biti neugodan. Došlo je do toga da je gospođa Nada zaista uživala da piše velike masne jedinice crvenom hemijskom olovkom na njegovim zadacima.
U školi gdje je gospođa Nada predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da prije nego što napiše svoje mišljenje o svakom učeniku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Nada je ostavila Markov izvještaj za kraj. Kada ga je pročitala doživjela je veliko iznenađenje.
***
U prvom razredu, za Marka je pisalo, “Marko je bistro dijete i uvijek se smije. Uredan je i lijepo vaspitan. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga”. U drugom razredu, “Marko je odličan učenik, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlječivo bolesna”.
U trećem razredu, “Teško je podnio smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopšte ne obraća pažnju i ako se nešto ne promijeni, to će se loše odraziti po njega”. U četvrtom razredu, “Marko se povukao u sebe i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava na času”.
Gospođa Nada je sada shvatila u čemu je problem i postidjela se. Još joj je gore bilo kada su joj učenici donijeli božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi osim Marka koji je svoj poklon donio nespretno umotan u običnu papirnatu kesicu. Gospođa Nada je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih.
Neka djeca su se počela smijati kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gdje su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dječiji smijeh tako što je rekla da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je stavila sebi na ruku.
***
Marko je ostao posljednji poslije škole da bi joj rekao:
“Gospođo Nado, danas ste mirisali kao nekada moja majka.” Pošto su djeca otišla, plakala je skoro sat vremena. Od tog dana je prestala predavati djeci. Umjesto toga počela je učiti ih. Gospođa Nada je obratila posebnu pažnju na Marka. Kako je radila s njim, tako je živnuo. Što ga je više poticala, brže je napredovao. Na kraju godine Marko je postao jedan od najboljih učenika u razredu. Pored toga što je slagala da podjednako voli svu djecu Marko je postao njen omiljeni učenik.
Sljedeće godine je pronašla Markovu poruku da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.
Šest godina je prošlo prije nego što je dobila novu poruku od Marka. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Poslije četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet sa najboljim ocjenama. Uvjeravao je gospođu Nadu da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Pismo je bilo potpisano sa dipl. ing.
***
Ali, ovdje nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proljeća. Marko je rekao da je upoznao jednu djevojku i da će se vjenčati. Objasnio joj je da mu je otac preminuo prije nekoliko godina i pitao je gospođu Nadu da li bi pristala da na vjenčanju sjedne na mjesto obično rezervisano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Nada pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.
Zagrlili su se i Marko joj je šapnuo:
“Hvala gospođo Nado što ste vjerovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osjećam posebnim i da mogu postići nešto u životu”.
Gospođa Nada, je sa suzama u očima, šapnula:
“Marko, griješiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Prije tebe ja nisam znala kako da učim druge”.
SIROMAŠTVO JE NEŠTO ŠTO ME PRATI OD ROĐENJA...
SIROMAŠTVO je nešto što me prati od rođenja. Moje djetinjstvo je okovano teškim siromaštvom. Odrasla sam uz samohranog oca, koji nije uopšte loš, ali je bio mnogo nesretan u životu.
Odrekao se svega kako bi meni obezbijedi minimalne uslove za život. Udala sam se sa samo 17 godina i odma postala majka blizanaca, a četiri godina kasnije rodila sam još jedne blizance.
Zbog teških uslova imam samo osnovnu školu, ne radim, muž se bori nešto zaradi, ali 6 gladnih usta da se samo nahrani treba mnogo novca, o nekim luksuznijim stvarima nikda i ne pomislim, jer znam da je za moj život to neostvarivo. Mnogo patimo, za sebe sam nakako navikla, ali mi žao djece, pogotov ovih starijih, kada nešto zatraže, a nemamo, srce nam puca na hiljadu dijelva i tek sada svatam kako je bilo mome ocu dok me odgajao.
IMALA SAM 19 GOD. KAD SMO SE UPOZNALI…
Imala sam 19 god. kad smo se upoznali, izlazili smo 10 dana, a on je pošao u vojsku i ja sam ga čekala. Bio mi je prvi. Živjeli smo u gradovima udaljenim 170 km. Ipak smo održavali vezu.
Onda sam se ja razboljela od lupusa, neizlječive bolesti. Raskinula sam s njim zbog toga, ipak on je bio uz mene. Doktori su mi rekli da nikada neću moći imati djece. Bila sam na terapiji 3 godine. On je onda došao da živi u moj grad. Nismo imali ništa, kupili smo dva tanjira i dve kašike i uselili u prazan iznajmljen stan. Nisam htjela da se udam za njega dok ne ostanem trudna.
On je počeo da se bavi keramikom, i danas ima svoju građevinsku firmu. Danas, imam 34 godine, imamo veliku kuću, jednu manju kuću, stan u gradu, dva auta, i najvažnije imamo DVOJE divne djece, kćerku i sina, a ja sam upravo u 8 mjesecu trudnoće, opet nosim dječaka. Nikada se ne treba predati, ljubav pobjeđuje sve. Ima Boga pa sve to.
Došao Hrvat u Sarajevo
Došao Hrvat u Sarajevo i ušao u kafić. Dovikne Muji za šankom: “Molim jednu kavu!”
Mujo njemu: “Ne može!”
Tip se zamisli, što sad, da se nisam nesto zafrkao na nacionalnoj/rasnoj/jezičnoj osnovi…
“Molim jednu kafu!”
Mujo opet: “Ne može, bolan!”
“Molim jednu kahvu!”
“Ma ne može, bolan, ne zezaj me, NEMA VODE!”
CIJELI SVIJET ĆE DOĆI U BOSNU DA OVO VIDI: Pogledajte šta je ovaj čovjek našao u Kalesiji…
Trisedesetsedmogodišnji Avdulah Karić iz Kalesije ima jedan neobičan hobi, a riječ je o pronalasku i sakupljanju fosila školjki i morskih puževa.
U razgovoru za Klix.ba kaže da ljubav prema ovoj vrsti hobija gaji već duži vremenski period, a pronalascima se posebno posvetio prije nekoliko godina, nakon što se iz mjesta Tojšići preselio u Dubnicu nadomak Kalesije.
“Vrijeme volim provoditi u prirodi i baviti se raznim istraživanjima. Na nadmorskoj visini od blizu 500 metara prvenstveno sam uspio pronaći morske puževe. Na osnovu njih zainteresiralo me šta se dublje nalazi te sam nastavio kopati”, priča nam Karić.
Do sada je pronašao ostatke kosti, okamenjenog lišća i novčiće iz raznih perioda, ali i fosile morskih puževa i školjki koji svjedoče postojanju nekadašnjeg Panonskog mora.
“Nekoliko upita sam poslao stručnjacima iz ove oblasti u Bosni i Hercegovini, ali i šire. Do sada sam dobio odgovor jedino iz Srbije, u kojem je navedeno da morski puževi datiraju iz perioda Panonskog mora i da su stari nekoliko miliona godina. Prilikom iskopavanja također sam pronašao i kovanice iz austrougarskog perioda, paletu iz vremena Kraljevine Jugoslavije, ali i određene kosti.
Za njih još uvijek nije utvrđeno da li su u pitanju ljudske ili životinjske”, nastavlja Karić.
Posebno se nada da će ova otkrića zainteresirati nekog od stručnjaka iz naše zemlje.
“Do sada mi se niko nije javio i ovom prilikom pozivam sve zainteresirane stručnjake da me kontaktiraju. Vrlo rado ću im pokazati nalazište u Dubnici, na kojem ima još mnogo toga skrivenog od očiju javnosti”, ističe naš sagovornik.
Poručuje i da neće prestati sa istraživanjem ovog nalazišta u Dubnici kod Kalesije.
“Iskopavanja ću nastaviti i u narednom periodu. Također, smatram da bi ovi fosili trebali probuditi interesovanje i kod običnih ljudi, jer je riječ o jednom vrlo važnom dijelu historije na koji mnogi, nažalost, trenutno ne obraćaju pažnju. S druge strane, postavkom pronađenih eksponata u nekom od muzeja općina Kalesija bi se na jedan vrlo lijep način mogla promovisati”, kaže Karić na kraju razgovora za Klix.ba.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
Popularni članci
-
Osvježiti svoj dom i riješiti se negativne energije, možete uz ovaj jednostavan trik sa prirodnim sastojcima. Bolje je nego da koristite...
-
Zove Fata jedno jutro svoju svekrvu telefonom pa joj kaže: – Dobro jutro, gospođo… Cijelo jutro razmišljam i razbijam glavu al’ ne m...
-
Našla je majku i posljednjeg brata. A težak je to posao bio jer te 1992. obećala je samoj sebi da će pronaći i skupiti svih svojih osmer...
-
Naljutla se žena na muža i nabraja mu, e da znaš sad da ćeš odsad za sve da mi plaćaš, štagod da radim, morat ćeš da znaš platiti. ...
-
Tokom dana sam danas tipkao sa djevojkom, i to baš u trenutku dok je brijala svoju macu. Dok smo pisali, rekla mi je kako je ...
-
Lan ivoda su nevjerovatnak ombinacija, te kada bi je redovno konzumirali, a naročito žene, napravili bi nevjerovatan pomak, što se tiče ...
-
Od moje starije sestre svekrva je dno dan, znači, žena je neviđeni debil. Sestra se udala, pa sigurno ima već i 10 dana, i na dan vjenčan...
-
Kada dože zubobolja, onda nas sve boli, kompletna glava, te je osjećaj zaista nepodnošljiv. Peremo zube, uzimamo tablete, ali ništa ne p...