Majka mi se ubila kad sam imao 15.godina. Ja sam se u to vrijeme jedini bio u kući i vidio je kako se bacila s balkona. Umrla je pred mojim očima, i to se jednostavno urezalo u moju podvijest, i znam da će me pratiti kroz cijeli moj život.
Od tog dana svaku noć ili ne mogu da zaspim ili imam noćne more, i budim se panično vrišteći.
Upoznao sam jednu curu i prespavao kod nje jer je kiša ljevala kao iz kabla cijelu noć. Jedino kad sam spavao uz nju nisam imamo noćne more i budio se vrišteći.
Spavao sam i pokraj drugih djevojaka, ali uvijek bi me taj strah probudio i proganjao.
Sa njom, apsolutno ništa prvi put u 4 godine. Kad sam rekao to sestri, kaže ona, budalo ti nju voliš.
Izgleda da sam našao svoju hamajliju, izgleda da je ona upravo ta prava. Opet ne znam, vidjet ćemo kako će stvari ići, ali kada malo bolje oslušnem svoje srce, mislim da je volim, i to mi godi :))
novi.ba
